Kvazi patriotizam na sedam hiljada metara
Reklamu za ovogodišnji Sarajevo Film Festival (SFF), najprestižniji u ovom dijelu Evrope, upratio sam negdje iznad Ciriha, na letu 470 kompanije Croatia airlains iz Pariza za Zagreb.
Reklama se dobro raširila po stranicama zagrebačkog Jutarnjeg lista, jedinog mudrog štiva na pomenutom letu, pa ju je bilo nemoguće zaobići ili preskočiti. SFF, sa svojim crvenilom, udarao je u oči i odlično se uklapao u prelom najtiražnijeg hrvatskog dnevnika, što, uzme li se u obzir novac kojim je plaćena reklama, i nije neko čudo!
U novcu je i povod i problem ove kolumne. Naime, protiv Jutarnjeg lista nemam ništa, čak naprotiv – redovni sam čitalac subotnjeg izdanja, no protiv principa federalnog, čitaj sarajevskog, tržišno-patriotskog razmišljanja imam! Takvo razmišljanje u proteklih nekoliko mjeseci, vjerujem i ranije, pokazalo je da ne mari za Bosnu i Hercegovinu, njene kompanije i patritozam.
Naime, princip je jednostavan. U Tuzlanskom listu, dnevnoj novini iz središta sjeveroistocne Bosne, nisam primjetio reklamu SFF-a! Vjerovatno je izostala sa stranica i televizijskih ekrana još barem 500 medija u Bosni i Hercegovini, koji, uzgred da primjetim, koliko god bili irelevantni predstavljaju medijsku scenu ove države i imaju, barem jednog, konzumenta, zbog čega su preči, bar meni, od Jutarnjeg lista!
No, reklama u Jutarnjem listu nije me iznenadila, s obzirom da sam se „čudio“ nekoliko sedmica ranije, kada je Fabrika duhana Sarajevo (FDS) objavila mogućnost kupovine srpskog Oslobođenja, firme nastale pod patronatom krvnika Radovana Karadžića, koji je početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu na Palama stvarao kopije istaknutih bosanskohercegovačkih brendova, poput Oslobođenja. Elem, ta kopija je nedavno propala, a proces je ubrzao srbijanski tajkun Miroslav Mišković, većinski vlasnik srpskog Oslobođenja. I kad je oteto na osnovu stare poslovice postalo odavno prokleto, pa sad i propalo, našla se Fabrika duhana Sarajevo (FDS), čitaj Federacija BiH, da spašava zadužbinu rata i srbijanskog tajkuna!? Čudom se čuditi i prestati se čuditi pri svakom narednom primjeru – poput onog iz Jutarnjeg lista!
Sličnih primjera ekonomske gluposti federalnih vlasti ima na pretek! Dok većina patriotskih medija kuburi kraj s krajem u isto vrijeme državni novac se darežljivo, u vidu marketinškog kolača, nudi našim susjedima i ratnim profiterima, koje pak ne treba kriviti!? Do nas je! Ekonomska ovisnost postaje naša svakodnevnica, a na tome valja zahvaliti SFF-u, FDS-u i ostalim kvazipatriotskim firmama. Njima je očigledno draže letjeti na sedam hiljada metara sa Jutarnjim listom, nego ponuditi saradnju medijima čiji novinari na zemlji krpe za piratski film i kutiju Drine.
Almir ŠEĆKANOVIĆ