LA BELLA VITA (43): Kolumna Almira Šećkanovića

by admin
| 8:15
almir_seck6

Gdje je nestalo rivalstvo!?

 

Muk! „Stranac“ je na zemlji! I dok se krv lagano širi po pločniku ispred stadiona, neko poziva  pomoć i policiju! Narod bježi! Bježim i ja…

 

Desetak minuta poslije sjedio sam pred roditeljima, sasvim uplašen, opisujući situaciju viđenu na parkingu ispred stadiona Fudbalskog kluba „Radnik“, netom po okončanju fudbalske utakmice „ponosa Lipnice“ sa tradicionalnim protivnikom iz Mramora. Gosti su pobijedili jedan nula, pa je atmosfera, po izlasku sa stadiona, bila više no usijana. Komorati i njihovi potomci, redom poznanici, pominjali su jedni drugima ženski dio porodice, ne mareći što će već sutra u ista okna.

 

U jeku te „atmosferske nepogode“, tik pred mojim očima, izvjesni „Hasma“ opalio je čekićem u glavu izvjesnog „Stranca“, koji je, s teškom mukom, preživio pomenuti napad. „Hasma“ se na sudu branio tvrdnjom da nije želio udariti „Stranca“, te da ga je navodno zamjenio sa „Paketom“, koji je „Hasmu“, sjetiće se bolji poznavaoci lipničko-mramorsko-dobrnjskih igara bez granica, pretukao nekoliko mjeseci ranije. No, kako god bilo, gledao sam kako je „Stranac“ dobio čekić u glavu – nije važno da li zbog osvete ili rivalstva – „Stranac“ je dobio po glavi!

 

Moje uspomene na pomenuto rivalstvo tu i prestaju. Nakon što sam roditeljima ispričao sučne detalje iz priče, dodavši u dječijem stilu još poneku grozotu, otac je ponosno zaključio da više ne idem na „utakmice visokog rizika“! Zaključak je vrijedio tačno sedam dana, tačnije do prvog gostovanja, no već tada mi je „bilo svejedno“! Fudbal u godinama kad dječaci polako prelaze u momke postane sasvim sporedna stvar. Druge „brige“ su i draže i slađe!

 

Elem, tih godina se lipničko-mramorsko rivalstvo nije razlikovalo od onog između Tojšića i Kalesije, Srebrenika i Tinje, Slobode i Sarajeva ili čak Engleske i Njemačke! Danas, ono uopšte ne postoji! Najbolji igrači prelaze iz jednog tabora u drugi, zaboravljajući na „zakletve“ kako nikad neće obući dres neprijateljskog kluba. I niko ne mari! Međusobno jebanje majki po forumima jedino je preostalo od rivalstva, no pitanje je da li se to uopšte „pika“! Nema više sočnih doskočica, viceva, navijačkih karavana, pa ni Sulje Dorića kako sa tribina predvodi pjesmu.

 

Što je još i gore – večerašnji derbi između Njemačke i Engleske po prvi puta nije opisan kao „utakmica života“ ili „nastavak Drugogo svjetskog rata“. U središte najava za današnju utakmicu stavljeni su „penali“, odnosno njemačka uspješnost pri izvođenju i tradicionalna engleska nesposobnost da pogode sa 11 metara!? Priče o ratu, životu ili smrti i slično stavljeni su van snage! Rat je, čini se, gotov, davno! Rivalstvo je umrlo – možda je „Stranac“ njegova posljednja žrtva!

 

Almir ŠEĆKANOVIĆ