Državni zločini!
Istraga miniranja mezara prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića ni nakon četiri godine nije dala konkretne rezultate!? Imena osumnjičenih za ovaj „u praksi neviđeni teroristički akt“, kako ga je svojevremeno opisao tadašnji direktor SIPA-e Sredoje Nović, pominju se tek u štampi, posebno onoj magazinskog karaktera.
O motivima se manje piše, jer jednostavno, motivi ovise o imenu počinioca. Ukoliko je riječ o Bošnjaku, tačnije Sandžaklijama, što je prije nekoliko godina objavila Slobodna Bosna, onda je napad na Alijin mezar naručen s ciljem mobiliziranja bošnjačkog korpusa pred opće izbore iz oktobra 2006. godine. Motivi počinioca iz druga dva naroda nisu nedokučivi i najčešće se, istina rijetko u našoj štampi, povezuju sa mržnjom i osvetom!
Slično je i ukoliko zavirimo u istragu o ubistvu Joze Leutara, nekadašnjeg doministra federalne policije, ubijenog 16. marta 1999. godine, prilikom eksplozije bombe postavljene ispod njegovog automobila. Leutarovo ubistvo izrodilo je smiješno suđenje, zaštićene svjedoke, međuhrvatski rat i stvaranje nekoliko teorija zavjere, no konkretnog rezultata ni danas nema!
Doministar je ubijen, čas po nalogu Bakira Izetbegovića, čas Ante Jelavića ili pak nekog drugog Hrvata, kojem je smetao Leutarov politički stav o iluzijama trećeg entiteta, kojeg doministar, uzgred da pomenemo, nikada nije kazao! Sve se to vremenom nadogradilo u novinarskim tekama, u kojima, za razliku od policijskih, nešto i piše!
Policijske teke ostale su prazne i kada je u pitanju slučaj „Nedžad Ugljanin“, bivši drugi čovjek bošnjačke obaviještajne zajednice. On je likvidiran već davne 1996. godine, a počinioci se (ne)traže unutar obaviještajaca. Niti se raspituje o mogućim motivima! Ugljanin je duboko pod zemljom, a s njim i njegova tajna!
Novinari su o pomenutim slučajevima, ali i onima koje nisam spomenuo, napisali hiljade redova! U isto vrijeme, policija nije mrdnula od uviđaja! Razloge takvog odnosa treba tražiti u intervenciji države, prije svega tadašnjih i aktuelnih vlasti. Da pomenuti zločini nemaju državni pečat već danas bi imali okončane slučajeve iz 1996. i 1999. godine, no očigledno je da se radi o zločinima, prije svega ubistvima, od vitalnog državnog značaja.
Nakradno državno uređenje odlično funkcioniše kada je u pitanju uklanjanje prljavog veša ili mobiliziranje naroda! U tim slučajevima, više od deset policijskih agencija u BiH djeluju koordinirano, pa nije potrebna ni reforma, ni pet preduslova za njenu provedbu. Neprijatelji vlasti su osobe bez prava na život, a za istragu ko mari!? Njihova imena dobrodošla su samo u novinarske tekstove!
Almir ŠEĆKANOVIĆ