Građanin Tuzle Bojan Marković dostavio je redakcijama medija opsežnu Studiju održivosti urbane mobilnosti i energetske tranzicije Grada Tuzle, navodeći da se radi o sveobuhvatnom dokumentu koji nudi konkretna rješenja za dugogodišnje probleme aerozagađenja, skupog grijanja i neefikasnog javnog prijevoza u gradu.
U pismu upućenom medijima Marković ističe da je studiju više puta dostavljao gradonačelniku Tuzle Zijadu Lugaviću i premijeru Tuzlanskog kantona Irfanu Halilagiću, ali da, kako tvrdi, nikada nije dobio odgovor. Dodaje i da je primijetio da se dijelovi njegovih prijedloga povremeno pojavljuju u javnim istupima političara, bez navođenja autora i bez sistemske provedbe.
Studija, izrađena u januaru 2026. godine, analizira urbane i ekološke izazove Tuzle, s posebnim fokusom na javni prijevoz i grijanje kao glavne izvore zagađenja zraka. Autor navodi da trenutni model javnog prijevoza, zasnovan na privatnom koncesionaru i zastarjeloj dizelskoj floti, nije dugoročno održiv te dodatno doprinosi zagađenju i prometnim gužvama, posebno na Južnoj i Sjevernoj magistrali.
Za tramvaj nema uslova
Kao alternativu ranije spominjanoj ideji tramvaja, za koju se u studiji navodi da je tehnički i finansijski neizvodiva zbog kružnih tokova i visokih troškova, Marković predlaže uvođenje manjih autonomnih električnih autobusa. Prema analizi, takva vozila bi se mogla kretati postojećom infrastrukturom, uključujući kružne tokove, bez skupih građevinskih zahvata, uz znatno niže operativne troškove.
U studiji se navodi da bi se nabavka autonomnih električnih minibusa mogla u potpunosti finansirati iz fondova Evropske unije, poput WBIF-a i programa Horizon Europe, bez dodatnog zaduživanja Grada Tuzle. Operativni troškovi, zbog eliminacije goriva i vozača, bili bi višestruko manji, što bi, prema autoru, omogućilo znatno niže cijene karata ili čak besplatan javni prijevoz.
Poseban dio studije posvećen je grijanju i energetskoj obnovi stambenih objekata. Marković upozorava da individualna ložišta predstavljaju jedan od glavnih izvora lebdećih čestica u Tuzli te predlaže primjenu modela subvencioniranja fasada i toplotnih pumpi po uzoru na njemačku praksu. Prema tom modelu, kombinacijom evropskih grantova i lokalnog sufinansiranja, građani bi mogli dobiti i do 50 posto bespovratnih sredstava za energetsku obnovu, čime bi se dugoročno smanjila potrošnja energenata i zagađenje zraka.
Studija kao javni dokument
Studija također predviđa širu primjenu solarnih panela i modela „kupac-proizvođač“, čime bi domaćinstva mogla proizvoditi električnu energiju za vlastite potrebe, posebno za pogon toplotnih pumpi. Autor navodi da bi ovakav pristup omogućio postepeno ukidanje korištenja uglja u gradskim zonama, nakon što se stvore uslovi za pravednu energetsku tranziciju.
Marković u pismu navodi da je odlučio studiju učiniti javnom kako bi spriječio, kako tvrdi, daljnju politizaciju ideja i omogućio da rješenja budu dostupna građanima i stručnoj javnosti. Poručuje da Tuzla, kao grad u tranziciji iz industrijskog u održivi model razvoja, ima priliku iskoristiti dostupna evropska sredstva, ali da je za to potrebna veća administrativna spremnost i politička volja.
Na kraju ističe da ostaje otvoren za dodatna pojašnjenja i javnu raspravu o predloženim rješenjima, uz poruku da problemi zagađenja i saobraćaja zahtijevaju sistemski, a ne parcijalni pristup.
Studija je dostupna na ovom LINKU.
