Božićna poruka fra Željka Nikolića, gvardijana Franjevačkog samostana Tuzla:
Kršćani cijeloga svijeta ovih dana slave Božić – blagdan susreta ljudskoga i božanskoga, zemaljskoga i nebeskoga. Blagdan koji u svojoj srži nosi jednu ključnu poruku: čovjeku i svijetu potreban je mir.
Prije svega, mir u nutrini čovjeka – onaj balans akcije i meditacije, rada i odmora. Balans koji je narušen suvremenim načinom života, isprepletenim stalnim trčanjem za ispunjenjem mehaničkih funkcija u svijetu: funkcije radnika, roditelja, učitelja, menadžera, vjerskog ili nekog drugog službenika. Čovjek našega vremena sveden je na anksioznog ili depresivnog muškarca ili ženu, otuđene pritiskom kulture individualizma i uspjeha.
Kultura prisilnog egocentrizma stvara od čovjeka pojedinca – stroj bez empatičnosti, od obitelji skup jedinki koje ne osjećaju jedni druge kao svoje, a od društva bezličnu masu bića bez suosjećanja i odgovornosti za drugoga.
Božji iskorak čovjeku ususret, koji kršćani slave u blagdanu Božića i nazivaju ga utjelovljenjem, učovječenjem ili naprosto rođenjem Božjim, može – ukoliko ga oslobodimo okova „tržišne religije“ – vratiti čovjeka njemu samome. Može mu, barem u ovim danima blagdana, pomoći da siđe u dubine vlastite rastrganosti i ondje pronađe barem dio mira i spokoja koji ga čine čovjekom.
Božić je stoga prigoda za povratak čovjeka samome sebi, ali i istinskom iskustvu obitelji, društva, politike i države. Iskustvu mira o kojemu pripovijedaju božićna evanđelja i pjevaju božićne pjesme.
Mir koji je potreban čovjeku, Božjem svijetu i svakome od nas podrazumijeva i odsutnost rata. Nigdje se nemoć Božja, nemoć vjere i nemoć kršćanske egzistencije ne očituju tako jasno kao u neuspjehu uspostave mira u Gazi, u Svetoj Zemlji – zemlji Židova, kršćana i muslimana.
Bog Abrahamov i Ibrahimov, rođenjem u nemoći i ostavljenosti betlehemske štalice, stavio se ne na stranu globalnih kreatora rata i geopolitičkih interesa koji rezultiraju hiljadama mrtve djece u Gazi, nego na stranu onih koji pate – prognanih, izmučenih glađu i ubijanih zbog beskrupuloznih politika i besmislenih borbi.
Da bi se mir uspostavio na obje razine – osobnoj i egzistencijalnoj, ali i svjetsko-povijesnoj, u Ukrajini, Svetoj Zemlji i Nigeriji – potrebno je vjeru u Božji dolazak čovjeku u Isusu, rođenom u Betlehemu judejskom, uzeti ozbiljno. Ne folklorno ili trgovačko-adventski, kako to često činimo, svodeći Božji govor na vlastite, plitke interese.
Mir u ljudskim srcima i na meridijanima ovoga svijeta nastupit će onda kada promijenimo horizont gledanja na svijet i čovjeka – kada se oslobodimo osobnih i kolektivnih egoizama.
Svim kršćanima koji u novorođenom Isusu prepoznaju Božji otkupiteljski govor čovjeku čestitam Božić, a svim ljudima dobre volje našega Grada i domovine Bosne i Hercegovine želim Božji blagoslov, mir i dobro u predstojećoj 2026. godini.
O Božiću 2025.
Fra Željko Nikolić, gvardijan
