U doba kada mnogi okreću glavu od kolektivne odgovornosti, jedan čovjek u tuzlanskom naselju Stupine, lamela A zgrade B10, pokazuje da zajednički prostor može biti mjesto estetike, funkcionalnosti i ponosa, ako za to postoji volja i vizija.
Dževad Dželilović, predstavnik etažnih vlasnika, godinama svojim radom, energijom i zalaganjem čini razliku koju vide svi, od najbližih komšija do prolaznika. Iako je ova zgrada specifična po tome što nema izlaz na javnu saobraćajnicu, posljedica, kako kažu stanari, neshvatljivog parcelisanja, to nije spriječilo Dželilovića da se bori za funkcionalniji i ljepši zajednički život.
Planira čak i uređenje staničnog parkinga za potrebe stanara, iako zakonski problem “odsječenosti” još traje.
„Nemamo pješački prelaz, nemamo izlaz, jedina zgrada takva, ali imamo ono što drugi nemaju ,duh zajedništva“, kaže Dželilović za Tuzlainfo.ba kroz osmijeh, dok nas vodi kroz detaljno uređeno dvorište.
Ono po čemu je ova zgrada već postala poznata, o čemu smo već ranije pisali, jeste nesvakidašnji prizor s krova, četiri ručno oslikane zastave Bosne i Hercegovine. Ideja, izvedba i posvećenost potpisani su upravo Dževadovim rukama, uz pomoć dvojice molera. Zastave su jasno vidljive sa svih strana i predstavljaju simbol zajedništva, identiteta i ljubavi prema domovini.
Ali, nije samo krov njegovo platno. Iscrtane su i linije na betonu kako bi se znalo koji prostor pripada kojem poslovnom subjektu – ispred objekta Bingo linije su u zelenoj boji, ispred zgrade u plavoj. Kontejner za smeće je ograđen ukrasnom travom da bi se smanjio vizuelni nered, a nove kante za smeće, s pepeljarama napravljenim od konobarske tacne, Dževad je izradio vlastitim rukama.
Njegova kreativnost tu ne staje, u lift je postavio Wi-Fi mrežu, kako bi u slučaju kvara ili zaglavljivanja, svako mogao pozvati pomoć. Organizovao je i dječji kutak s improvizovanom igraonicom i donation box-om, a sav prikupljeni novac koristi da obraduje stanare za praznike,bombonama i sitnicama koje okupljaju i uveseljavaju sve generacije. Zajedno sa stanarima, prostor je oplemenjen i raznim pisanim uputama, kako bi svaka stvar imala svoje mjesto. I sve to savršeno funkcioniše.
„Ovo nema nigdje“
Dok razgovaramo u kafiću koji se nalazi u sklopu zgrade, a gdje se okupljaju stanari, za obližnjim stolom komšije Melisa i Mire Haličević dobacuju: „Ovo nema nigdje!“. Doktor Mithat Tabaković iz susjedne zgrade B11 priznaje: „Pozitivno smo ljubomorni. Svaka čast. Mi da imamo ovakvog predstavnika…“.
Na pitanje šta ga je najviše motivisalo da preuzme ovu obavezu, Dževad kaže:
„Bivši predstavnik je otišao, a niko nije htio da preuzme. Velika je to odgovornost, upravljati zgradom sa stotinu stanova. Ali meni je stalo. Ja ovdje živim i želim da bude bolje, i za mene i za komšije.“ Svi radovi i odluke u zgradi se, kako ističe, donose demokratski, putem oglasne table i Viber grupe stanara. Ako većina podrži, to se realizuje. Pod Dževadovim vodstvom, stanari su zajedničkim snagama uredili podrum i garažu, koji su ranije bili podložni poplavama uslijed većih kiša. Danas, zahvaljujući dobro organizovanoj akciji, više ništa ne prokišnjava, a zajednički prostori postali su primjer brige, funkcionalnosti i predanosti.
U ovoj zgradi, obilježavaju se svi praznici, bajrami, katolički i pravoslavni Božić, Nova godina.
„Mi smo zajednica, i svaki praznik je prilika da se okupimo i budemo ljudi“, kaže. Dževad ne traži priznanja, ali koristi priliku da pošalje poruku:
„Treba da Grad Tuzla prepozna važnost uloge predstavnika etažnih vlasnika. Da se upravitelji i predstavnici biraju odgovorno, među sposobnim ljudima, a ne da to bude slučajna funkcija koju niko ne želi.“
Možda ova zgrada nema pješački prelaz, možda nema ni izlaz na saobraćajnicu, ali zahvaljujući Dževadu Dželiloviću, ona ima ono što mnoge zgrade nemaju: dušu. I zato je ova zgrada više od betona, stakala i vrata, ona je ogledalo ljudi koji u njoj žive i čovjeka koji ih povezuje./S.P./