Božić u četiri riječi: Poruka fra Maria Divkovića, gvardijana Franjevačkog samostana u Tuzli

by admin
| 23:05

Gvardijan Franjevačkog samostana sv. Petr i Pavla u Tuzli, fra Mario Divković, uputio je Božićnu čestitku i poruku, koju prenosimo u cjelosti:

Božić, kao blagdan u kršćanstvu, može opisati nekoliko jednostavnih ljudskih riječi. Prva od njih je rođenje. Božić je godišnji spomen na rođenje Isusa iz Nazareta, povijesne osobe, rođene u jednom vremenu u konkretnoj zemlji, s misijom vratiti čovjeka i čovječanstvo u izvorni dodir i mir s Bogom.

Toga je Isusa prva kršćanska zajednica prepoznala kao utjelovljenje samoga Boga, i tu svoju vjeru, nastalu ne samo na činjenici rođenja, nego na temelju govora i čina, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, zapisala u evanđelja, u radosnu vijest čovjeku i čovječanstvu o Božjoj naklonosti i Božjem planu s čovjekom. Po svjedočanstvu dvojice evanđelista, Mateja i Luke, Božji dolazak ili Božje učovječenje dogodilo se u tišini i jednostavnosti jedne ljudske obitelji Josipa i Marije, i ta jednostavnost i običnost Božje objave fascinira cijelu povijest, čovjeka, umjetnost, književnost i uopće religioznost sve do danas. Na drugom mjestu Božić opisuje riječ provokacija.

Božji neočekivani dolazak u ljudskome ruhu – kršćanstvo u svome mišljenju govori o utjelovljenju ili o učovječenju – provocira ne samo religijski osjetljive ljude ili samo kršćane. Taj događaj je isprovocirao da u našem ljudskom svijetu nastane svijest i uvjerenje da Bog ne stoji po strani kada je u pitanju čovjek, njegov život, njegova patnja, njegovi uspjesi i neuspjesi. Da se on sam umiješao u ljudsko življenje i da ne dopušta čovjeku ostajati u ravnodušnosti i nijemom gledanju nepravdi, nejednakosti, iskorištavanja slabih i siromašnih. Ne da mu nijemo gledati neodgovornost religijskih i političkih prvaka prema potrebama onih rubnih, jednostavnih i siromašnih ljudi. Bog čovjeka, neovisno kojoj religiji, narodu ili svjetonazoru pripada, provocira da postane bolji, osjetljiviji za drugoga, za društvenu pravednost i solidarnost, jednostavno da bude čovjek u onome najizvornijem smislu.

Treća „božićna“ riječ je konkretnost. Božje približavanje čovjeku, provocirajuće rođenje Isusa iz Nazareta, događa se u određenom vremenu, prostoru i određenoj povijesnoj situaciji. Kada se mi danas, u našim božićima, sjećamo i obilježavamo taj događaj, na stotine različitih načina i običaja, želimo kazati jedno i ono najvažnije: Bog u Isusu iz Nazareta pohađa i moj konkretni život, u ovome mome konkretnom vremenu, u mome gradu Tuzli, u mojoj zemlji Bosni i Hercegovini, koja nije danas radikalno različita, po duhovnoj, svjetonazorskoj ili političko-socijalnoj situaciji, od Palestine Isusova vremena. Upravo u svoj toj našoj neodređenosti, nesigurnosti, besperspektivnosti, siromaštvu, podijeljenosti i „stalnom stanju tranzicije“ Bog u Isusu nalazi svoje mjesto, nenametljivo i tiho, kako pjevamo u jednoj božićnoj pjesmi. I zove svakoga od nas u novost života, u otvaranje novih perspektiva za zajedništvo, međusobno poštovanje i stvaranje boljih preduvjeta za ljudski život.

I četvrta, najednostavnija i najmanja riječ koja opisuje Božić jest mir. I to ne mir kao odsustvo rata, nego kao čovjekovo stanje, nastalo kao posljedica svijesti da je Bog zakoračio u moj život, u moju povijest, u moje rane, u moje pokidane odnose, u moj narod i moju politiku. I sve to učinio novim, svježim, radosnim i lepršavim. Mir Božića zapravo je radikalna novost Božje nazočnosti u svijetu. Nazočnosti koju mi svojim ljudskim stranputicama, osobnim ili zajedničkim, ne možemo dokinuti niti smanjiti – koliko god se neke ideologije i u povijesti i danas trudile to činiti ili čovjeku nametati. Bog ostaje uvijek Bog s nama – Emanuel.

Svim kršćanima našega grada i naše lijepe zemlje želio bih ovim riječima čestitati Božić, događaj Božjega prebivanja među nama i u nama, a svim ljudima „dobre volje“, kako to kaže Biblija, poželjeti mir i radost u nastupajućoj 2015. godini.

Fra Mario Divkovic, gvardijan

(TI)