Moj stav: Ko je hajduk, a ko uskok u Vladi TK?

by admin
| 10:44
  •  
  •  
  •  
  •  

Piše: Lejla Dervišević

August je mjesec u kojem prosvjetari sa područja TK hodaju okolo sluđeni, naročito onih 40% prosvjetara koje etiketiraju zamalo nadimkom – „na određeno“. August se 2014. godine nekako dao po zlu, pa se produžio i na septembar, i traje li, traje… Ove nesretne 2014. godine sluđivanje i izbezumljivanje ljudi „na određeno“ u TK, koji časno zarađuju svoj hljeb, dostiglo je kulminaciju.

Krenimo redom i logično. Nakon februarskih, svima nam dobro znanih, zbivanja na čelo Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TK (u daljem tekstu, znakovito i zabrinjavajuće, MONKS TK) dolazi Mirsad Kunić, persona iz svijeta usmene narodne književnosti (!), pri svemu tome, gle čuda, Umihanićev ekspert, pa još i nestranački kadar. Kunić je, dakle, postavljen na čelo administrativne hajdučije koju je instalirala jedna stranka (ups!), i koja gotovo deceniju steže obruč oko obrazovnog sistema u TK, ozbiljno ga degradirajući, i vršeći mobing nad onima koji su neposredno u odgojno-obrazovnom procesu. Proteklih godina je, naime, MONKS TK polučio značajne uspjehe u ovom sektoru; uvodeći kroz školske odbore politiku u škole, pretvarajući nastavnike u administrativne miševe koji se plaše sopstvene sjene, zadužujući se kod dobavljača kancelarijskog i inih materijala, zapošljavajući rodbinu, suseljane i prijatelje, i sistematski radeći na razjedinjavanju sindikata i pretvaranju istog u svoje poslušnike. No, ovo je tema za neku drugu priliku. Doveden je tu i imenovan Mirsad Kunić kao nekompromitiran (teza koja nije neoboriva) kadar, kako bi, kasnije će se ispostaviti, i njega povuklo u kaljugu koju rečeni mute, jer temeljni princip na kojem se zasniva djelovanje ove hajdučije i jeste da sve i svakoga, od ložača u školi, nastavnika, do direktora i ostalih sudionika uvuku u svoje malverzacije, i prinude da zaigra nečasno. Kunić, dakle, u maniru pravog eksperta, našavši se u fotelji, počinje prikupljati podatke o prosvjetnim radnicima koji na određeno rade deset i više godina kako bi, konačno, njihov radno-pravni status bio riješen, da dobiju to famozno „na neodređeno“, pa da i oni budu zaštićeni kao polarni medvjedi, a možda i zlatnim kašikama da jedu.

4. augusta je raspisan konkurs za prijem zaposlenika, bez kriterija, i bez usvojenog pravilnika o bodovanju kandidata za prijem u radni odnos. Isti je ubrzo poništen, pa ponovo raspisan nakon usvajanja pravilnika, a sve se odvijalo u samo jednoj radnoj sedmici. Istovremeno, u cijeli proces nastoji se uključiti i do tada inertni Sindikat srednjeg obrazovanja koji se naprasno počeo zbiljno, i, naoko, pošteno zanimati za sudbinu dobrog dijela svog članstva. Čestiti profesor Kunić tada po prvi (a, bit će, i posljednji) put odlučno odgovara sindikalcima da „ne razumije šta je njih briga za ljude koji tek treba da zasnuju radni odnos“, uz ciničnu opasku:“Jedino ako su počeli skupljati članarinu u zavodu za zapošljavanje.“ Nije promislio ekspert Kunić, ili (što je još gore) nije znao, da su, u trenutku dok im je upućivao otrovnu strelicu, ti ljudi bili aktuelni članovi Sindikata, zanemario je i činjenicu da neki od njih članarinu plaćaju deset i više godina, bar po jedanaest mjeseci godišnje, te s punim pravom od Sindikata očekuju zaštitu njihovih prava. Nakon niza zasjeda i mirnih demonstracija, Kunić je ipak popustio pod pritiskom sa sasvim druge strane, te uvažio, bar djelimično, i bar neke prijedloge Sindikata kada je riječ o bodovanju kandidata za prijem u radni odnos u osnovne i srednje škole. Pravilnik o bodovanju kandidata morao je biti, između ostalog, usaglašen sa Zakonom o dopunskim pravima boraca što ga, samo po sebi, čini nakaznim i diskriminatornim. Osim ovog, u Pravilnik je ugrađen još jedan nonsens, da isti broj bodova imaju svi koji su diplomirali prije deset i više godina. To praktično znači da neko ko niti jedan jedini dan nije radio u struci, a diplomirao je 2004. godine, ili ranije, ima potpuno istu šansu da se zaposli, i za Ministarstvo isto vrijedi, kao i onaj ko je deset, dvanaest ili petnaest godina života ostavio u učionici, s dnevnikom i kredom u ruci. Čestitamo! Zbilja mudar potez. Kao da sama ta činjenica nije bila dovoljna, ekspert Kunić izjavljuje da je u izradi Pravilnika prevagnuo socijalni momenat, a ne stručnost, osvijestivši ovom ponižavajućom rečenicom ljude koji deceniju i više misle da su učitelji, nastavnici i profesori, a zapravo su tek socijalni slučajevi.

U konačnici ove skandalozne procedure, istini za volju ne i prve takve, škole su 30. augusta dobile liste kandidata za radna mjesta, koji su rangirani po budibogsnama kriterijima, liste na kojima navlas isti broj bodova ima po pet, šest, ili sedam kandidata, a jedino što je na tim listama jasno jeste da su podaci o ljudima koji imaju deset i više godina staža traženi zato da bi se iznašao modus po kojem će biti izigrani. Onda je uslijedio, kako naš narod kaže, biber po pilavu. Angažmani. To je značilo da mimo kakvih-takvih listi, koje su istaknute javno, direktori škola pozivaju koga hoće i „angažuju“ – do okončanja administrativne procedure. To što se u cijeloj paradi ove umne glave igraju s ljudskim egzistencijama, i, što je najbolnije, sa učenicima kojima petnaest dana predaju nastavnici koji znaju da će otići, a zamijenit će ih drugi, manje je bitno. Bitno je da se kotrlja. Nije bitno ni to što će onih 40% s početka priče u nastavni proces ući umorni, prevareni, poniženi i ogorčeni, nije bitno ni to što se jedna profesorica porodila onog datuma kad se, tradicionalno, odjavljuje iz škole, a prijavljuje na evidenciju zavoda za zapošljavanje, te nije imala zdravstveno osiguranje, ma nije bitno ni to što će neko dobiti bolest više, a platu manje… Ništa to ekspertima nije bitno, bitno je da se kotrlja. Kunić se, kao pravi predstavnik zečijeg roda, iznova povukao u blaženu anonimnost, iz koje su ga izvukli demoni bahate klike koja mešetari obrazovanjem u TK, i šuti. Od njega toliko. Nameće se pitanje koliko je vrijedilo, koliko donijelo, a koliko odnijelo poigravanje s ljudskim sudbinama, da li se zaista isplatilo upisati svoje ime na spisak kompromitiranih ljudi koji se s gorčinom spominju. Mirsade Kuniću, odstupi! U stih, u sonet, u sonet… Nije li vrijeme da MONKS TK dobije ministra kojem je ratio jača strana, koji je svjestan koliko je nerentabilno visokoobrazovane ljude u naponu radne i stvaralačke snage, a ipak iskusne u struci, svesti na nivo socijalnih slučajeva? Može li ova država sebi dozvoliti taj luksuz? Nije li vrijeme da historičari, profesori književnosti i ini društvenjaci i zanesenjaci (čast izuzecima) uzmaknu, i ustupe mjesto nekome ko zna razmišljati logično, sistematično, u pravcu opće dobrobiti, egzaktno i racionalno? Nije li, konačno, vrijeme da se u ovoj oblasti uvede red?

Zakone i podzakonske akte, pravilnike i kriterije koje je proizvela Umihanićeva Vlada, a koji su diskriminatorni u svakom interpunkcijskom znaku, konačno treba staviti pod lupu. Ako su ovim pravnim pamfletima diskriminirani spol, struka, povratnička populacija, ako su diskriminirani ljudi zbog godina života, zbog toga što su u roku diplomirali, zbog toga što ih je othranila samohrana majka, i nisu imali oca borca, a opet u roku završili fakultete, onda neka ovaj tekst bude javni poziv parlamentarcima da zatraže ocjenu ustavnosti Zakona o dopunskim pravima boraca i Pravilnika o bodovanju kandidata za prijem u radni odnos u osnovnim i srednjim školama TK. Vratite dostojanstvo u obrazovni sistem TK.

Tuzlainfo.ba pratite na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Youtube.
Svoje priče, upite i fotografije šaljite na našu e-mail adresu.