Tuzlanka Ina Salihović osmislila “pametni plastenik”: Jednostavno se koristi i povećava prinose

by Tuzla Info
| 11:03
EEE plastenik, Tuzlanke Ine Salihović, osmišljen je kao energetski autonoman i u potpunosti digitalizovan, a sva energija potrebna za napajanje motora, kao i energija potrebna za dogrijavanje plastenika dobija se pomoću obnovljivih izvora energije.

Razvoj tehnologije uticao je na sve segmente života, te danas imamo razne uređaje osmišljene da nam olakšaju svakodnevne zadatke kako u poslu, tako i privatno. Svjedoci smo da se u svijetu svaki dan predstavljaju rješenja koja unapređuju poslovanje, komunikaciju, proizvodnju, medicinu, obrazovanje. Sve je više inovacija i novih tehnologija i u oblasti poljoprivrede, čijom primjenom, pažljivim planiranjem i upravljanjem okolišem, poljoprivrednici mogu povećavati proizvodnju hrane i pomoći u ishrani brzo rastuće populacije. “Kako najefikasnije odgovoriti na povećane zahtjeve za hranom koja nam je neophodna za život, a bez da naštetimo planeti i zauzmemo naseljiv prostor?”,- pitanje je koje je sebi postavila 26-godišnja inžinjerka elektrotehnike iz Tuzle, Ina Salihović. Tražeći najefikasniji i ekološki najprihvatljiviji način uzgoja hrane, osmislila je EEE Pametni plastenik, inovativno rješenje koje povećava prinose, jednostavno se koristi, a napaja se obnovljivim izvorima energije.

Pogodan i za početnike

– EEE plastenik je model dvoslojnog plastenika koji između dvije najlonske stijenke koristi pjenu (poput one od deterdženta za suđe) kao termoizolacioni materijal. Plastenik se na osnovu pokazatelja toplotne vodljivosti materijala pokazao kao više od tri puta efikasniji od uobičajenih, jednoslojnih plastenika, a zbog svojih karakteristika i mogućnosti da pjenu koristi i kao zaštitu od sunca, daje jednu i po sjetvu više na godišnjem nivou. Rastvor vode i deterdženta koristi se u kružnom ciklusu, a pohranjen je u spremniku ispod plastenika. Plastenik je osmišljen kao energetski autonoman i u potpunosti digitalizovan, a sva energija potrebna za napajanje motora, kao i energija potrebna za dogrijavanje plastenika u hladnim zimskim danima dobija se pomoću obnovljivih izvora energije – sunca i biomase. Zbog svojih karakteristika ovakav model plastenika je pogodan čak i za one uzgajivače-početnike koji nisu stručni u uzgoju usjeva, ali se ne plaše novih i pomalo neobičnih ideja – za Business Magazine objašnjava ova mlada inovatorica.

Cilj joj je bio pronaći inovativan način uzgoja veće količine hrane na jednakoj obradivoj površini, te naći rješenje koje je ujedno energetski efikasno, ekonomski opravdano, ali i ekološki prihvatljivo. Od početka je znala da će njeno rješenje vjerovatno imati neke veze sa plastenicima, ali u tom momentu nije znala šta može uraditi, a da je inovativno i da nije već viđeno. I kako su se većini velikih inovatora ideje javile u neobičnim situacijama i na neobičnim mjestima, tako se i Salihović ideja za njen plastenik javila na jednoj “pjena zabavi”.

– Došla sam na pomalo neobičnu ideju da pjenu poput te, koja je bila oko nas, probam iskoristiti kao termoizolacioni materijal, najviše zbog njenog izgleda koji me je jako podsjećao na nešto što smo svi viđali i što prepoznajemo kao toplotnu izolaciju – stiropor. Takvu ideju bilo je pomalo teško objasniti, ali još teže je bilo dokazati da je nešto takvo zapravo moguće. Uz jako skupu opremu koju sam posudila za svoj eksperiment uslijedilo je i skidanje kupatilskog prozora koji je bio savršeno mjesto za provođenje istraživanja, a koji će me kasnije odvesti i u Sjedinjene Američke Države. Projekat je donio mnogo neprospavanih noći, mnogo stresa i izazova koji su me na neki način i oblikovali u inžinjera i koji su mi odredili životni put – ističe Salihović.
Rad u improviziranim uslovima

Inovatorski put nije lagan i kako sama kaže čitav proces je niz pokušaja i pogrešaka. Uvijek su prisutni neki problemi na koje se ne može uticati, te vrlo često inovatori nemaju adekvatan prostor, a u svom radu nauče improvizirati i sa raznim predmetima, kao što je Salihović sa najlonskom čarapom. Najveću podršku pružila joj porodica posebno njen otac koji je i “gurnuo” u inžinjerske vode.

– Pored onih slatkih inžinjerskih muka koje su se ticale tehničkih rješenja i pronalaska dovoljno dobre zamjene za neki skupi element koji mi je potreban, najteži problem bio je obezbijediti novac kako za samo kreiranje prototipa, tako i za odlazak u SAD. Nije bilo neke finansijske podrške od strane države, ali je bilo ljudi i kompanija koji su me željeli podržati i ipak sam uspjela otići na takmičenje. S druge strane, “najdraži problem”, ako ga tako mogu nazvati, nastao je upravo nakon što sam saznala da ću otići u SAD, a ticao se pronalaska načina da moj model plastenika ponesem na takmičenje. Ako znate kako izgleda kontrola na aerodromima u SAD-u, možete pretpostaviti da je moj kofer prošao ogroman broj provjera. Bilo je tu mnogo trzavica koje su projekat “osudile na propast” u samom startu, ali vjerom u sebe i svoju ideju, kao i ogromnim radom koji je stajao iza projekta dokazala sam apsolutno suprotno unatoč svim preprekama – kaže Salihović.

Bronzana medalja iz Amerike

A sve ovo rezultirao je da se iz SAD-a, vrati sa bronzanom medaljom, gdje je Bosnu i Hercegovinu, zajedno sa još tri tima predstavljala na jednoj od najvećih projektnih olimpijada I-SWEEEP (International Sustainable World Energy, Engineering and Environment Project Olympiad), koja se održava u Houstonu, SAD.

– Takmičenje je okupilo više od 500 projekata iz više od 90 zemalja svijeta, a mi smo se kući vratili sa tri medalje. Osvojiti bronzanu medalju u takvoj konkurenciji i izaći na scenu pod zastavom BiH mi je i dalje jedan od najdražih momenata u životu – dodaje Salihović.

Njena priča je još jedna u nizu priča mladih bosanskohercegovačkih inovatora koji su prošli težak put od ideje do realizacije svoje ideje, uglavnom bez ikakve podrške.

– Priča o podršci inovatorima u BiH najčešće počinje sa riječi “nažalost” i to je ono o čemu ne volim mnogo govoriti. U razgovoru sa mnogim mladim ljudima koji su u ovim vodama, imala sam priliku vidjeti da smo se svi susretali sa istim problemima. Sve što uradimo uradimo sami, sa sredstvima i u prostorijama koje, figurativno rečeno, izmislimo. Situacija u Evropi i svijetu nije uvijek onako sjajna kakvom se predstavlja, ali činjenica je da oni prepoznaju potencijal i pružaju neki vid podrške svojim inovatorima – ako ništa, finansijski im pomažu pri odlasku na takmičenja. S druge strane, mi ipak pronađemo način da odemo na takmičenja i bez te podrške – odemo da predstavimo sebe i svoju državu u najboljem svjetlu, a kada donesemo medalje ponosno stanemo ispred svoje zastave” naglašava Salihović, te dodaje: “Trezor bh. inovacija je nevjerovatna platforma koja prije svega okuplja istomišljenike i ljude koji se trude napraviti pozitivnu promjenu u društvu i u svijetu. Pored toga što daje ogromnu podršku u smislu mentoringa i pomoći pri patentiranju, omogućava i podstiče promociju inovatora i njihovih inovacija, kao i njihovo umrežavanje. –

Salihović se između ostalog bavi i izradom studija, akcionih planova, strateških dokumenata i elaborata iz oblasti energetske efikasnosti. Također, vrlo je aktivna i na inovatorskim konferencijama i takmičenjima gdje se nalazi ili u ulozi mentora ili člana žirija. Jedan od ciljeva joj je prenijeti znanje koje sam stekla na nove generacije inovatora i potaknuti ih da krenu koračati inženjerskim stopama. Ali, radi i na razvoju nekih drugih inovacija.

– Što se mojih inovacija tiče, one su sada malo manje fizički opipljive i tiču se nekih inovativnih rješenja vezanih za razne optimizacije, za obnovljive izvore energije i poboljšanje uslova života u urbanim i ruralnim zajednicama. Zasad svoju budućnost vidim u BiH i nadam se da ću znanje koje sam dosad stekla i koje još uvijek stičem, imati priliku i primijeniti, te da ću biti dijelom ekipe koja će svojim radom i inovacijama omogućiti da živimo u čistoj, zdravoj, održivoj i efikasnoj okolini – naglašava Salihović.

S obzirom da je aktivna i kao mentor inovatorima, savjetuje im da koliko god teško bilo da vjeruju u sebe i u svoje ideje.