U povodu obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava, danas je u organizaciji Udruženja građana “Vive Žene” Tuzla u hotelu Salis održan okrugli sto na temu „Izazovi preživjelih/svjedoka na sudovima BiH u procesima svjedočenja za ratne zločine i prikaz trenutnog stanja o mogućnostima pristupa mjerama reparacije i pomoći svjedocima.“
Okrugli sto bio je je prilika da se javnost upozna o problemima u sudskoj praksi sa kojima se preživjeli/svjedoci susreću prilikom svjedočenja za ratne zločine. Učešće su uzeli predstavnici udruženja preživjelih koji se više decenija bore za svoja prava. Panelisti su bili: Amra Hamidović iz Misija OSCE, Adrijana Hanušić Bećirović – Trial International i Elmir Ibralić – UG Vive Žene.
Mirsada Tursunović, koja je kao osamnaestogodišnjakinja u proljeće 1992. bila žrtva silovanja u Zvorniku, kaže da je najveću podršku pronašla zapravo u nevladinim organizacijama.
Kada su u pitanju pravosudne institucije, mi do nekih uopšte kao žrtve ne možemo da dođemo sa njima se obavlja uglavnom putem dopisa, a preko udruženja. Iako žrtve prepoznaju neke od počinilaca zločina, često se dešava da oni pobjegnu van granica naše zemlje. Najviše, ono što mi znamo, ih ima u Srbiji i u Rusiji, a vlasti ovih zemalja ne žele da ih isporučuju BiH, kaže Mirsada za Tuzlainfo.ba.
Pravdu kao žrtva silovanja Mirsada još nije dočekala.
– 2009. godine sam dala izjavu SIPI. Nakon toga uslijedio je poziv na prepoznavanje počionica i odmah sam ga prepoznala. Međutim, vrlo brzo nakon mog svjedočanstva dobijam informaciju da je napustio ove prostore i pobjegao za Rusiju. Ne bojim se nikoga, uvijek ću govoriti i svjedočiti o tome šta mi se dogodilo, i ne samo u svoje ime nego u ime svih onih žena koje se boje da progovore, dodala je Tursunović.
Ovaj događaj je bio prilika i da se predstavnici udruženja preživjelih detaljnije informišu o važnosti psihološke podrške prije, u toku i nakon svjedočenja, te o mogućnostima pristupa mjerama reparacije i drugim resursima pomoći kroz regionalnu saradnju
– Za ovu temu smo se ponovo odlučili i to na Dan obilježavanja ljudskih prava, pogotovo s ciljem zadovoljenja pravde, reparacije i psihološke podrške. Vive Žene već 28 godina rade sa žrtvama rata i preživjelima i smatram da je važno da pored nasilja u porodici koje mi radimo, još uvijek ima potrebe govoriti i pružati podršku žrtvama rata. U suštini, država nije uradila ono što je trebala davno da uradi. Nakon završena rata, nikakve mjere niti reparacije, niti osiguranja pristupa pravdi nisu napravljene. Pokušavamo kroz naš rad da objasnimo žrtvama zašto svi ti procesi idu jako sporo. Vjerujte, mi tu više gotovo da nemamo nikakvog objašnjenja iako se stalno sastajemo i sa predstavnicima vlasti, istakla je Jasna Zečević, direktorica Udruženja građana «Vive Žene» Tuzla.
Okrugli sto je održan u okviru projekta “Osnaživanje Udruženja preživjelih za aktivniju participaciju i unapređenje njihovih liderskih vještina”./S.P./