Omega

četvrtak, 19 April 2018 10:45

Slučaj jednog slikara: Šta je Tuzli Mensur Memo Dervišević?

1904 dervisevic

„Ovo je prilika kada jednog umjetnika pogledamo u njegovom razvoju,  da današnji trenutak sagledamo u odnosu na početke,  na pokazane mogućnosti, na obaveze koje umjetnik ima prema svome talentu. Od te ocjene umjetnika ne može niko spasti: to je njegova sudbina i prednost, ta javnost rada i to mišljenje, koje se o njemu stvara“, rekao je Meša Selimović u svojoj uvodnoj besjedi prilikom otvaranja Desete samostalne izložbe Mensura Meme Derviševića, u Sarajevu, 1968. godine.

U utorak, 17. aprila 2018. godine navršilo se tačno 36 godina od smrti Mensura Derviševića, slikara koji je kulturnom životu Tuzle sedamdesetih godina prošlog stoljeća davao poseban ton, ne samo svojim slikarskim opusom, nego i  zanimljivim i sadržajnim životom izuzetno obrazovanog i polemičnog intelektualca nemirnog duha, strasnog zaljubljenika u putovanja, u bosanski krajolik natopljen folklornom tradicijom, a naročito, više od svega, zaljubljenika u bosansku medijevalnu duhovnost.

Njegov živahni atelje iznad Tuzle bio je mjesto okupljanja javnih i kulturnih poslenika tadašnje jugoslovenske scene, pa je poznato da su tu povremeno, „na čašicu razgovora“, svraćali Derviš Sušić, Izet Sarajlić, Zuko Džumhur, Pavle Vujisić i mnogi drugi, pored redovnih gostiju.

Malo je poznato da je Mensur Dervišević na svojim putovanjima po Libanu, Siriji, Eritreji, Etiopiji, Sudanu i drugim zemljama bio dopisnik TANJUG-a, te da je „Vjesnik u srijedu“ redovno objavljivao njegove putopise. U svom kratkom životu Mensur Dervišević je u potpunosti odužio dug svome talentu, a Tuzli posvetio i poklonio zaista mnogo. Ipak, u ovom gradu je bio prisutan onoliko koliko je bio fizički prisutan.

Trideset šest godina nakon njegovog odlaska sa ovog svijeta Tuzla nema ni ulicu, niti ijednu instituciju, slikarsku koloniju ili manifestaciju koja nosi njegovo ime. Ako je umjetnikova sudbina javnost njegovog rada, kako je daleke 1968. rekao Meša Selimović, onda je Mensur Dervišević čovjek čije je srce prestalo kucati u aprilu 1982, a umjetnik Mensur Dervišević je bez sudbine, bar iz perspektive tuzlanske čaršije.

Derviševićev usud je jednostavno taj što je zaista živio svoju umjetnost, on je „samo“ bio izvrstan slikar što, po mjerilima palanke, nije dovoljno: trebalo je, naime, da bi upotpunio konstrukciju identiteta ovog grada da nosi neko drugo ime, da pripada nekoj drugoj skupini ili da kontinuirano podilazi, i mrtav, malograđanskim sujetama, jer Tuzla je već imala jednog protokolarnog slikara, jednu slikarku, a i u konceptu multietničnosti (po principu jedan Haim, jedan Kristijan, jedan Ismet, jedan Đorđe) Memo je unosio disbalans.

Mensur Dervišević je bio ozbiljan, istinski veliki slikar, a njegova umjetnička veličina je vidljiva tek u mnogo širem kontekstu, u okvirima bosanskohercegovačke ili umjetnosti bivše Jugoslavije. Mensur Dervišević i njegov slikarski opus davno su, i za njegovog kratkog života, nadrasli uske okvire sredine u kojoj istinske vrijednosti nemaju institucionalnu podršku, a nemilosrdni mahalski mentalitet tek čerupa ostatke ovozemaljskog života.

(Tuzlainfo.ba / Lejla Dervišević)

LOGO FOOTER

Gradski informator - Tuzla na dlanu