Više od 20 sadašnjih i bivših zaposlenika, kao i vanjskih saradnika Memorijalnog centra Srebrenica, dobilo je pozive da se javi na saslušanje u Policijsku stanicu Srebrenica.
Na ovaj slučaj reagovao je direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić, koji je aktuelna dešavanja ocijenio kao nastavak pritiska na ovu instituciju te ih povezao s historijskim iskustvom zloupotrebe pravnih i institucionalnih mehanizama tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Suljagić je podsjetio da je u Potočarima boravio od 11. do 21. jula 1995. godine, uključujući period u kojem su snage bosanskih Srba razdvajale muškarce i dječake od ostatka stanovništva.
Prema njegovim riječima, tada su se pojedini oficiri pozivali na ratno pravo i ovlaštenja za ispitivanje punoljetnih muškaraca, dok su istovremeno provođene aktivnosti koje su kasnije pred međunarodnim sudovima utvrđene kao dio genocida u Srebrenici.
Suljagić smatra da se i danas, iako u potpuno drugačijim okolnostima i bez poređenja razmjera događaja, insistiranjem na formalnoj zakonitosti pokušava opravdati ono što on naziva policijsko-pravosudnim pritiskom na Memorijalni centar.
U tom kontekstu spomenuo je i izjave pojedinih zvaničnika iz Republike Srpske, među kojima Željku Cvijanović i Srđana Amidžića, koje je kritikovao zbog insistiranja na zakonitosti aktuelnih postupaka.
Direktor Memorijalnog centra osvrnuo se i na razgovor Radovana Karadžića i Miroslava Deronjića iz jula 1995. godine, navodeći da su dokumenti i formalni sporazumi korišteni kako bi se pojedini postupci predstavljali kao legalni.
Suljagić je ocijenio da je tokom rata pravni jezik često korišten za prikrivanje stvarne prirode zločina i prisilnih postupaka prema bošnjačkom stanovništvu istočne Bosne.
Kao primjere naveo je terminologiju kojom su masovne grobnice nazivane „asanacijom“, dok su masakri predstavljani kao „borbena dejstva“.
Prema njegovom stavu, upravo zbog toga današnje pozivanje na procedure i formalnu zakonitost treba posmatrati s dodatnim oprezom.
Suljagić je ipak naglasio da između 1995. godine i današnjih okolnosti postoji suštinska razlika.
Kako je naveo, zločini počinjeni u Srebrenici danas su detaljno dokumentovani, sudski istraženi i poznati međunarodnoj javnosti, zbog čega smatra da eventualni pokušaji političkog ili institucionalnog pritiska ne mogu ostati bez pažnje.
Poručio je i da Memorijalni centar i ljudi povezani s njegovim radom svoju slobodu i nezavisnost shvataju ozbiljno te da, prema njegovom uvjerenju, pritisci neće postići željeni rezultat.
Za sada nije navedeno u kojem svojstvu su sadašnji i bivši zaposlenici te saradnici Memorijalnog centra pozvani na saslušanje niti na koji se konkretan predmet pozivi odnose.
