Može li se radnik žaliti zbog rada na ekstremnim temperaturama?

2706 radnik

Rad na ekstremnim temperaturama može ugroziti zdravlje zaposlenih, posebno građevinskih radnika, dostavljača, komunalaca, poljoprivrednika i svih koji posao obavljaju na otvorenom. Iako u Federaciji Bosne i Hercegovine nije utvrđena jedna temperatura pri kojoj se rad automatski mora obustaviti, radnik ima pravo tražiti zaštitu, prijaviti nepravilnosti, a u slučaju neposredne opasnosti po život i zdravlje i odbiti rad.

Zakon o zaštiti na radu Federacije BiH obavezuje poslodavca da osigura sigurne i zdrave uslove rada, što uključuje zaštitu od štetnih atmosferskih i klimatskih utjecaja te osiguravanje odgovarajuće temperature i vlažnosti zraka. Poslodavac zato ne može zanemariti rizik samo zato što u propisima nije navedena tačno određena vanjska temperatura nakon koje je rad zabranjen.

Nema automatske zabrane rada na 35 ili 40 stepeni

U javnosti se često može čuti da je rad na otvorenom zabranjen kada temperatura pređe 35 ili 40 stepeni. Međutim, zakon u Federaciji BiH ne propisuje opću granicu koja bi automatski značila prekid rada za sve djelatnosti.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike može tokom visokih temperatura izdati preporuke o provođenju posebnih mjera zaštite. Poslodavcima se preporučuje da razmotre prekid rada na otvorenom u najtoplijem dijelu dana, da posao organizuju u ranijim jutarnjim ili kasnijim poslijepodnevnim satima te da radnicima osiguraju češće pauze, dovoljno vode i mogućnost boravka u rashlađenom prostoru.

Takve preporuke ne znače da svaki radnik može samovoljno otići s posla čim temperatura dostigne određenu vrijednost. Ipak, poslodavac je i dalje obavezan procijeniti rizike i preduzeti mjere kojima će spriječiti ugrožavanje zdravlja zaposlenih.

Kome se radnik može žaliti?

Radnik koji smatra da su uslovi opasni najprije može obavijestiti neposrednog rukovodioca, osobu zaduženu za zaštitu na radu, povjerenika radnika ili sindikat. Preporučljivo je da upozorenje dostavi i u pisanom obliku, kako bi ostao trag da je poslodavac upoznat s problemom.

Od poslodavca se može tražiti drugačija organizacija radnog vremena, prekid najtežih poslova tokom najveće vrućine, češće pauze, dostupna pitka voda, hlad, ventilacija, klimatizacija ili druga zaštita primjerena radnom mjestu.

Ukoliko poslodavac ne reaguje, radnik može podnijeti prijavu nadležnoj inspekciji rada. Na području Tuzlanskog kantona za ovu oblast nadležan je Inspektorat rada, zaštite na radu i socijalne zaštite Kantonalne uprave za inspekcijske poslove TK. Uprava prima i elektronske prijave, nakon kojih inspektor može izvršiti kontrolu i preduzeti zakonom predviđene mjere.

Prijavu je moguće podnijeti i Federalnoj upravi za inspekcijske poslove kada je ona nadležna za konkretnog poslodavca. Fizička i pravna lica imaju pravo pisanim putem zatražiti provođenje inspekcijskog nadzora.

Zakon propisuje da inspektor mora čuvati kao povjerljiv podatak ime radnika koji mu se obrati zbog neprovođenja mjera sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.

Može li radnik odbiti rad?

Radnik u Federaciji BiH ima pravo odbiti rad ako smatra da mu prijeti neposredna opasnost po život i zdravlje. O tome mora odmah obavijestiti rukovodioca, osobu zaduženu za zaštitu na radu, nadležnog inspektora i predstavnika radnika.

Inspekcija rada nakon takve prijave treba izvršiti uviđaj i utvrditi postoji li opasnost. Ukoliko je utvrdi, može narediti provođenje zaštitnih mjera ili zabraniti rad dok nepravilnosti ne budu otklonjene. Radnik koji se opravdano udaljio s opasnog radnog mjesta ne bi smio snositi negativne posljedice, osim ako poslodavac dokaže da je radno mjesto napustio bez opravdanog razloga.

To znači da sama nelagoda zbog vrućine nije uvijek dovoljna za odbijanje rada. Moraju postojati okolnosti koje ukazuju na stvarnu i neposrednu opasnost, poput izrazito teškog fizičkog rada bez vode i pauze, pojave zdravstvenih tegoba, rada direktno izloženog suncu bez zaštite ili ignorisanja upozorenja medicine rada.

Poslodavac mora prilagoditi rad riziku

Zaštita radnika ne podrazumijeva samo potpunu obustavu rada. U mnogim djelatnostima rizik se može smanjiti pomjeranjem početka smjene, raspoređivanjem težih zadataka u jutarnje sate, uvođenjem dodatnih pauza i zamjenom radnika koji su duže izloženi suncu.

Posebnu pažnju treba posvetiti radnicima s hroničnim oboljenjima, starijim zaposlenima, trudnicama i osobama koje koriste terapiju koja može povećati osjetljivost na toplotu. Federalno ministarstvo ranije je preporučivalo da se radnicima s dijagnosticiranim hroničnim bolestima tokom velikih vrućina omogući korištenje godišnjeg odmora ili drugog zakonom dopuštenog odsustva.

Radnik koji tokom smjene osjeti vrtoglavicu, mučninu, slabost, zbunjenost, jaku glavobolju ili druge ozbiljne tegobe treba odmah prekinuti izlaganje vrućini, obavijestiti nadređenog i zatražiti zdravstvenu pomoć.

Rad na ekstremnim temperaturama nije pitanje lične izdržljivosti radnika, nego sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. I bez propisane jedinstvene temperaturne granice, poslodavac mora procijeniti opasnost i prilagoditi radne uslove, dok radnik ima pravo tražiti zaštitu i obratiti se inspekciji.





Više na istu temu