Bivši američki ambasador u BiH Michael Murphy analizirao je političke okolnosti uoči sjednice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, na kojoj bi se trebalo razgovarati o budućnosti OHR-a i mogućem imenovanju novog visokog predstavnika.
Murphy smatra da članice PIC-a, prije donošenja odluka, moraju odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja. Prvo je, kako navodi, koji je njihov osnovni strateški interes u Bosni i Hercegovini, zatim da li OHR s bonskim ovlastima može pomoći u zaštiti tog interesa, te ko bi, ukoliko je odgovor potvrdan, bio najpogodniji za funkciju visokog predstavnika.
Prema njegovim riječima, Sjedinjene Američke Države su tokom proteklih 30 godina kao osnovni strateški interes u BiH prepoznavale njen teritorijalni integritet. Murphy ističe da se takav pristup nije zasnivao samo na vrijednostima SAD-a, nego i na konkretnim sigurnosnim interesima, jer ugrožavanje teritorijalnog integriteta BiH nosi rizik od nasilja u zemlji i na Zapadnom Balkanu.
On upozorava da signali koji dolaze iz aktuelne američke administracije upućuju na mogućnost promjene dugogodišnje politike prema BiH.
“Umjesto nje, administracija je prihvatila koncept ‘lokalnog vlasništva’ zajedno s gospodinom Dodikom, čovjekom koji je proteklih nekoliko dana sugerirao da RS treba vlastite oružane snage, doveo u pitanje teritorijalni integritet BiH i naglasio da mu je cilj raspad BiH”, naveo je Murphy.
Dodao je da se, istovremeno, intenziviraju i pozivi na stvaranje trećeg entiteta, dok je, kako kaže, jedan od vodećih bošnjačkih etnonacionalista predložio formiranje mega-kantona unutar Federacije BiH.
Murphy smatra da upravo u takvom političkom ambijentu treba posmatrati predstojeće rasprave PIC-a. Prema njegovoj ocjeni, među ostalim članicama PIC-a nema dileme kada je riječ o podršci teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, ali upozorava da bi oslanjanje isključivo na proces pristupanja Evropskoj uniji moglo biti rizično.
Kako navodi, postoje ograničeni dokazi da sam evropski put može prevazići unutrašnje političke probleme BiH i dugoročno stabilizirati zemlju. Murphy upozorava da jedan etnonacionalistički lider prijeti odustajanjem od evropskog puta ukoliko se taj proces ne bude odvijao pod njegovim uslovima, dok mu drugi, prema njegovim riječima, pruža de facto političku podršku.
U takvim okolnostima, smatra Murphy, OHR i bonske ovlasti i dalje imaju smisla samo ako postoji jasna politička volja da se koriste u zaštiti Dejtonskog mirovnog sporazuma.
“OHR nije tu zbog ‘izgradnje nacije’ niti zbog stvaranja nečije idealne verzije ‘građanske države’ na štetu konstitutivnih naroda BiH. Njegova svrha je provođenje i zaštita Dejtonskog mirovnog sporazuma”, poručio je Murphy.
Naglasio je da to podrazumijeva zaštitu BiH i njenih institucija od pokušaja njihovog podrivanja, uključujući i institucije koje su formirane nakon rata dogovorima domaćih vlasti. Međutim, dodaje da OHR tu ulogu ne može obavljati ukoliko visoki predstavnik nema podršku PIC-a za korištenje svojih ovlasti kada je to potrebno.
Murphy zaključuje da, ukoliko PIC procijeni da OHR s bonskim ovlastima više nije potreban ili poželjan, onda je potrebno otvoreno reći da ni OHR više nema svrhu. U tom slučaju, zemlje okupljene u PIC-u morale bi ponuditi drugu vjerodostojnu strategiju za zaštitu Bosne i Hercegovine od onih koji, kako navodi, žele njeno uništenje.