Predmet protiv Dragana Čovića, koji se odnosi na moguće ratne zločine, skoro deset godina stajao je u ladici državnog tužioca Ćazima Hasanspahića, bez ijedne značajne istražne radnje. Ova informacija otkrivena je nakon što je Hasanspahić prošle sedmice razriješen dužnosti u Odjelu za terorizam Tužilaštva Bosne i Hercegovine i premješten u Odjel za organizirani kriminal, piše Istraga.ba.
Prema informacijama do kojih je došao portal Istraga, predmet protiv Dragana Čovića datira iz 2016. godine. Za sada nije poznato kako je spis završio kod tužioca koji je radio u Odjelu za terorizam, umjesto u Odjelu za ratne zločine. U vrijeme formiranja predmeta, Odjelom za ratne zločine rukovodila je Gordana Tadić, koja je godinu kasnije imenovana za vršiteljicu dužnosti glavne državne tužiteljice.
Tokom cijelog perioda predmet protiv Dragana Čovića nije doživio nikakav istražni pomak. Tužilac Hasanspahić nije poduzeo nijednu bitnu radnju, a određeno vrijeme predmet uopće nije bio evidentiran u TCMS-u, elektronskom sistemu za upravljanje predmetima u pravosuđu.
Spis se, prema dostupnim informacijama, odnosi na dokumente koji su ranije objavljivani u javnosti, a koji govore o mogućoj ulozi Dragana Čovića u izrabljivanju Bošnjaka zatočenih u logorima u okviru projekta Herceg-Bosna. Federalna televizija je još 2013. godine objavila dokument sa haškom oznakom u kojem se navodi da je Čović tražio da mu upravnik zatvora pošalje zatočenike na rad u mostarski Soko.
U dokumentu od 22. juna 1993. godine, koji potpisuje Dragan Čović, navodi se zahtjev da se za potrebe preduzeća Soko izdvoji deset zatvorenika radi obavljanja poslova postavljanja zaštitne ograde oko kompleksa. U istom dopisu stoji da će osiguranje zatvorenika obavljati služba sigurnosti preduzeća Soko Mostar.
Nakon objave tog dokumenta Dragan Čović gostovao je u emisiji „Nedjeljom u 2“ na HRT-u, gdje je odgovarao na pitanja o njegovoj autentičnosti. Na pitanje voditelja Aleksandra Stankovića da li je dokument autentičan, Čović je kazao da je to moguće, ali je ustvrdio da se nikada neće pronaći njegov potpis ili nešto što bi ga teretilo.
Govoreći o radu zatočenika, Čović je tada izjavio da je sve što je radio u periodu od 1992. do 1995. bilo časno. Na konstataciju da su zatočenici radili prisilno i bez naknade, odgovorio je da u ratnim okolnostima niko nije radio za novac te da zatočenici, prema njegovim riječima, nisu doživljavali neugodnosti niti nečasno postupanje.
Godinama kasnije, zagrebački sedmičnik Novosti pronašao je svjedoke koji su govorili o radu zatočenika u kompleksu Soko. Među njima je bio i Samir iz Stoca, koji je tokom rata uhapšen i odveden na ispitivanje u logor Dretelj, nakon čega je završio u kasarni zajedno sa grupom od pedesetak bošnjačkih intelektualaca.
U prvom periodu zatočenici su odvođeni na linije fronta gdje su kopali rovove iz kojih su pripadnici HVO-a pucali na Armiju Bosne i Hercegovine, izlažući ih stalnoj opasnosti. Samir je kasnije, kako je ispričao, najmanje tri mjeseca radio u kompleksu Soko, gdje su zatočenici obavljali različite poslove prema potrebi.
Isprva su čistili prostorije i okolinu fabrike, a kasnije je radio kao pomoćnik majstoru staklaru. Tokom rada u kompleksu Soko, prema njegovom svjedočenju, često su bili izloženi verbalnim prijetnjama čuvara.
Uprkos javno dostupnim dokumentima i svjedočenjima, rad na ovom predmetu u Tužilaštvu BiH nikada nije intenziviran. Naprotiv, predmet protiv Dragana Čovića gotovo deceniju ostao je neaktivan u ladici tužioca Ćazima Hasanspahića, iako je on radio u odjelu koji nije bio nadležan za ratne zločine.
Tek nakon što je Hasanspahić prošle sedmice razriješen dužnosti u Odjelu za terorizam, utvrđeno je da se spis protiv Dragana Čovića nalazio kod njega.
Hasanspahić se u međuvremenu našao i pod lupom Ureda disciplinskog tužioca. Prema navodima Istrage, on je putem putnih naloga pratio istražitelje Tužilaštva BiH koji su radili na predmetima za koje su bili zainteresirani tužilac Džermin Pašić i bivši tužilac Dubravko Čampara, iako formalno nisu bili zaduženi za te istrage.
