Specijalni dopisnik FTV-a iz Washingtona Ivica Puljić govorio je o američkoj strategiji nacionalne sigurnosti, mogućem smanjenju američkog angažmana u Evropi i realnim dometima lobiranja zvaničnika iz Bosne i Hercegovine u glavnom gradu SAD-a.
Komentarišući česte ocjene da je tekuća godina presudna za Zapadni Balkan, Puljić smatra da se takve procjene ponavljaju već dugo.
„Mislim da je, zapravo, svaka godina presudna za Zapadni Balkan“, rekao je Puljić, podsjećajući na dugotrajnu političku nestabilnost regiona.
Govoreći o porukama koje dolaze iz analitičkih krugova u Washingtonu, posebno sa konferencije Atlantic Councila, istakao je da se najavljuje zaokret u američkim prioritetima prema Evropi.
„Prema ekspertima Atlantic Councila, upravo američka strategija nacionalne sigurnosti je najavila smanjenje američkog angažmana u Evropi“, naveo je on.
Dodao je da bi takav pristup mogao imati direktne posljedice i po Balkan. „I to bi moglo utjecati, naravno, na Balkan i na Bosnu i Hercegovinu, koja se od devedesetih oslanja na neku vrstu stabilnosti na Sjedinjene Države i međunarodnu zajednicu“, kazao je Puljić.
Analizirajući odnose zemalja regiona s aktuelnom američkom administracijom, naveo je razlike u pristupu. „Kosovo je napravilo nekoliko koraka o približavanju Trumpovoj administraciji, Crna Gora također, dok je Srbija nazadovala“, ocijenio je.
Prenio je i preporuke koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu. „Bosna i Hercegovina bi također trebala, kaže Atlantic Council, unaprijediti vlastiti program i težiti unapređivanju velikih ustavnih reformi, te pokazati sposobnost dovršetka velikih infrastrukturnih projekata, recimo, Južne plinske interkonekcije“, rekao je Puljić.
Govoreći o lobiranju bh. zvaničnika u Washingtonu, posebno se osvrnuo na aktivnosti članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.
„Željka Cvijanović je ovdje u Washingtonu najdalje otišla u vezi s lobiranjem“, naveo je, ali je dodao razliku između promocije i stvarnog političkog utjecaja. „Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja zapravo odlično radi na propagandi, manje na lobiranju, dok je ovdje u Washingtonu“, rekao je.
Za susrete Milorada Dodika i Cvijanović s američkim zvaničnicima kaže da se njihov značaj često preuveličava. „Ono što je pomalo žalosno jeste to koliko ljudi i mediji nasjedaju na tu propagandu. Ona i Dodik su se sretali s marginalnim zakonodavcima u Kongresu“, kazao je Puljić.
Osvrnuo se i na molitveni doručak u Washingtonu. „Bili su na molitvenom doručku kao i osam drugih pozvanih iz BiH, tri i po hiljade iz cijelog svijeta“, naveo je, dodajući da prisustvo tom događaju samo po sebi nema veliku političku težinu.
Kao primjer pogrešne percepcije naveo je i fotografije iz neformalnih susreta. „Oni su odatle slali brojne slike, poput recimo onih iz hodnika s američkim ministrom rata ili odbrane Peteom Hegsethom, koji je izašao popit kavu“, rekao je.
Puljić je ukazao i na druge bh. političare koji imaju ozbiljnije kontakte u Washingtonu. „Sabina Ćudić je ovdje. Ona je sudionica važnog međunarodnog skupa, međuparlamentarnog sigurnosnog foruma“, rekao je, dodajući da Cvijanović ovaj put nema sastanke na višem nivou u State Departmentu.
„State Department više nije zainteresiran“, kazao je, govoreći o promijenjenim prioritetima.
Istakao je da su u SAD-u češće prisutni i drugi zvaničnici. „Treba kazati da su u Americi često ministar vanjskih poslova Dino Konaković, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, koji je u prosincu imao susrete s mnogo važnijim zakonodavcima u Kongresu nego što su to radili Cvijanović i Dodik“, rekao je.
Na kraju je dao i pojašnjenje vezano za raniju informaciju o Ambasadi BiH u Washingtonu. „Dužan sam jedno objašnjenje. Objavio sam jučer da ambasador Sven Alkalaj nije pomogao gospodinu Bećiroviću da dogovori susrete u Washingtonu. Trebam dodati da danas imam informaciju da je bh. ambasada samo preko telefona dobila imena američkih političara, ali navodno nije poslan pismeni nalog iz Sarajeva. Sve je zatraženo samo pet dana prije dolaska člana Predsjedništva u Ameriku, što je doista kratko vrijeme“, rekao je Puljić.
