Dragan Čović, zamjenik predsjedavajućeg Dom naroda PSBiH, pozvao je na vršenje pritiska na visokog predstavnika Christian Schmidt da povuče Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, obrazlažući to navodnim finansijskim gubicima koje, zbog važećeg režima, trpe lokalne zajednice u Federaciji BiH.
Iza ove inicijative, međutim, prema informacijama do kojih je došao Raport, stoji znatno konkretniji političko-ekonomski interes, a u središtu je projekat Južne gasne interkonekcije, strateški energetski projekat u koji su posljednjih mjeseci snažno uključeni akteri američke administracije. Čović je ovu temu otvorio tokom sjednice Doma naroda PSBiH, svjesno birajući forum koji prate i međunarodni predstavnici, šaljući time indirektnu poruku vanjskim akterima.
U prvoj fazi Čović nije direktno spominjao Južnu interkonekciju, već je od ministra pravde BiH Davor Bunoza, inače kadra HDZBiH, zatražio podatke o štetama po investicije koje nastaju zbog zabrane raspolaganja državnom imovinom. Ti podaci potom su javno izneseni na sjednici, nakon čega je Čović povezao navodne gubitke s potrebom da se izvrši pritisak na visokog predstavnika kako bi povukao postojeću zabranu.
Izvori Raporta navode da Čović pod pritiskom ne podrazumijeva domaće političare, već prije svega američku administraciju, kojoj je Južna gasna interkonekcija jedan od važnih geopolitičkih i energetskih interesa. U postojećem pravnom okviru, značajan dio trase ovog projekta prolazi preko imovine obuhvaćene zabranom raspolaganja državnom imovinom, što korištenje i prenamjenu zemljišta čini pravno rizičnim i politički spornim bez zadiranja u odluke OHR-a i Ustavnog suda BiH.
Ukidanjem ili ozbiljnim ublažavanjem zabrane, odlučivanje bi se faktički spustilo na nivo lokalnih i entitetskih vlasti. Time bi, posebno u sredinama kroz koje prolazi trasa, a u kojima HDZBiH ima potpunu političku kontrolu, lokalne strukture dobile mogućnost samostalnog raspolaganja imovinom koja je trenutno pod zabranom, uključujući zemljište ključno za realizaciju energetskih projekata.
Takav model bi pitanje državne imovine iz sistemskog i državnog problema pretvorio u niz parcijalnih političkih odluka, bez donošenja zakona i bez političkog konsenzusa na nivou BiH. Upravo u tome sagovornici Raporta vide suštinu Čovićeve inicijative, pokušaj da se kroz projekat važan za Sjedinjene Američke Države progura decentralizacija državne imovine mimo zakonskog okvira.
Podsjeća se da su HDZBiH i SNSD ranije zajednički odbijali sve pokušaje donošenja zakona o državnoj imovini u Parlamentarnoj skupštini BiH. Nakon takvog stava, Čović sada zagovara rješenje prema kojem bi zabranu raspolaganja ukinuo visoki predstavnik, uz obrazloženje da ona blokira investicioni razvoj.
Zakon o zabrani privremenog raspolaganja državnom imovinom prvobitno je nametnuo bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown, s ciljem sprečavanja trajnog razvlašćivanja države dok se pitanje imovine ne uredi zakonom. Christian Schmidt je taj režim dodatno pooštrio, proširujući definiciju državne imovine, što je, prema tvrdnjama dijela lokalnih vlasti i političara, dodatno zakočilo investicije.
Iako je Schmidt krajem prošle godine u izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a naveo da bi režim zabrane trebalo postepeno ublažavati, Raportovi izvori upozoravaju da bi povlačenje zabrane bez zakona o državnoj imovini otvorilo prostor za nove sporove, političke sukobe i trajno slabljenje države BiH, dok bi korist od takvog scenarija imale prije svega političke strukture koje već imaju kontrolu na terenu.
