Tehnički pregled vozila za mnoge vozače predstavlja rutinsku obavezu pred registraciju, ali iskustvo sa stanica tehničkog pregleda pokazuje da veliki broj automobila ne prođe iz prvog pokušaja. Razlozi su uglavnom poznati, ponavljaju se iz godine u godinu i najčešće nemaju veze s ozbiljnim kvarovima, već s neodržavanjem vozila i zanemarivanjem sitnica koje zakon tretira kao sigurnosni rizik.
Najčešći razlog pada na tehničkom pregledu je neispravna rasvjeta. Pregorjele sijalice, neusklađena jačina svjetala, loše podešeni farovi ili neispravna signalizacija dovoljan su razlog da vozilo dobije negativan nalaz. Vozači često zanemaruju činjenicu da se provjerava svako svjetlo pojedinačno, uključujući pozicije, stop-svjetla, pokazivače pravca i maglenke.
Problemi s kočnicama takođe su među vodećim razlozima zbog kojih vozila ne prolaze tehnički pregled. Neravnomjerna sila kočenja, istrošene kočione obloge, loše ručne kočnice ili curenje kočione tečnosti automatski znače obaranje vozila. Iako vozači subjektivno osjećaju da kočnice „rade“, mjerni uređaji na tehničkom pregledu često pokažu suprotno.
Čest razlog negativnog nalaza su i problemi s ovjesom i upravljačkim sistemom. Istrošeni amortizeri, luft u kuglama, krajnicima i letvi volana ne moraju biti odmah primjetni u svakodnevnoj vožnji, ali se jasno registruju tokom pregleda. Takvi kvarovi se tretiraju kao direktna prijetnja sigurnosti u saobraćaju.
Emisija izduvnih gasova predstavlja poseban problem, naročito kod starijih dizel vozila. Prekoračenje dozvoljenih vrijednosti dima ili plinova jedan je od češćih razloga obaranja, posebno kod vozila koja nisu redovno servisirana ili imaju uklonjene ili neispravne ekološke komponente. Vozači se s tim problemom često suoče tek na liniji pregleda, kada je već kasno za brzu intervenciju.
Neprolazak tehničkog pregleda može uzrokovati i oštećenje karoserije koje ima oštre ivice, napukla ili nehomologirana stakla, kao i neispravni sigurnosni pojasevi. Iako se često doživljavaju kao estetski problem, ovakvi nedostaci se zakonski tretiraju kao sigurnosni.
Kada vozilo ne prođe tehnički pregled, vlasnik dobija rok za otklanjanje nedostataka i pravo na ponovni pregled. Cijena ponovnog tehničkog pregleda zavisi od obima uočenih kvarova i prakse stanice tehničkog pregleda. U većini slučajeva, ako se radi o parcijalnom pregledu, trošak je znatno niži od punog tehničkog pregleda i najčešće se kreće u rasponu od simboličnog iznosa do približno polovine cijene redovnog pregleda. Ukoliko se ne pojavi u predviđenom roku ili se utvrdi novi kvar, vozilo može biti upućeno na kompletan pregled, što povlači i puni iznos troškova.
Iskustva sa terena pokazuju da se većina padova na tehničkom pregledu može izbjeći osnovnom provjerom vozila prije dolaska na stanicu. Redovan servis, kontrola rasvjete i kočnica te minimalna pažnja prema tehničkoj ispravnosti često znače razliku između brzog završetka pregleda i dodatnih troškova i gubitka vremena.