Predsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije BiH Safudin Čengić kaže da je povećanje dnevnica sa 25 na 45 KM, koje je Vlada FBiH propisala novom uredbom, bilo nužno i realno, jer je dosadašnji iznos ostao nepromijenjen gotovo dvije decenije. U razgovoru za Fokus podsjetio je da uredba obuhvata i javni i privatni sektor, što u praksi znači da poslodavci u privatnim firmama mogu isplaćivati dnevnice neoporezivo do iznosa koji važi i za javni sektor.
Čengić navodi da je inicijativa krenula iz ESV-a, iz iskustva poslodavaca koji imaju radnike na terenu. Kako kaže, dnevnica od 25 KM odavno nije odgovarala stvarnim troškovima, “to je bila dnevnica utvrđena prije gotovo 20 godina”, pa dodaje da se “za 25 KM ne može osigurati ni jedan pristojan obrok”. Zbog toga smatra da je Vladino rješenje dobro i da prati realne potrebe službenih putovanja.
Govoreći o minimalnoj plati, Čengić objašnjava da je ovogodišnje povećanje na 1.027 KM, odnosno rast od 27 KM, u datim okolnostima bilo očekivano ograničeno. Podsjeća da je tokom 2025. minimalna plata snažno porasla i da je to, kako ocjenjuje, bilo veliko opterećenje za mnoge poslodavce, posebno mala i srednja preduzeća i obrte. U tom kontekstu ističe da je Vlada u 2025. olakšala isplatu višeg minimalca kroz subvencije i refundacije doprinosa na razliku između stare i nove minimalne plate, što je, prema njegovim riječima, omogućilo firmama da podignu minimalac bez ugrožavanja radnih mjesta. Za 2026. smatra da se takva mjera više nije mogla realno očekivati.
Čengić podsjeća i na uredbu iz 2021. koja definiše metodologiju izračuna minimalne plate, te kaže da se Vlada sada vratila tom modelu. Pojasnio je da se rast minimalne plate računa kroz pokazatelje potrošačke korpe, inflacije i rasta društvenog proizvoda, “ti se pokazatelji zbrajaju, zatim dijele s dva”, a dobijeni procenat je u ovom slučaju iznosio 2,7 posto. Po njemu, Vlada je “korektno učinila” što je slijedila propisanu formulu i smatra da bi tako trebalo nastaviti i ubuduće.
Na pitanje ima li prostora za veći rast minimalne plate i dodatno rasterećenje privrede, Čengić naglašava da bez ozbiljnijih fiskalnih promjena to ide teško. Kaže da je “bez značajnijeg rasterećenja gospodarstva realno je teško povećavati plaće”, uz poruku da doprinosi moraju biti osjetno niži jer u suprotnom privreda teško može biti konkurentna. Kao dio rješenja vidi zakone koji bi ubrzali fiskalne reforme, uključujući fiskalizaciju transakcija, te poboljšanje poslovnog ambijenta kako bi rasli produktivnost, izvoz i ukupni društveni proizvod.
