Politički akteri iz Hrvatske, uz podršku pojedinih struktura u Bosni i Hercegovini, posljednjih mjeseci intenzivirali su pritiske u vezi s izbornom reformom po zahtjevima HDZ-a, a sve češće se u javnom prostoru otvara i pitanje teritorijalne reorganizacije BiH. Takvi nastupi tumače se kao koordinirana politička ofanziva, usmjerena na ostvarivanje ciljeva HDZ-a BiH i njegovog lidera Dragana Čovića, ali i šire vanjskopolitičke interese Zagreba.
Posebnu pažnju izazvale su izjave evropskog parlamentarca iz Hrvatske Tomislava Sokola, koji je iz Zagreba uputio poruke s elementima otvorenog pritiska. Njegove riječi shvaćene su kao ozbiljna prijetnja, dio strategije kojom se pokušava iskoristiti trenutni međunarodni kontekst.
„Dugoročno, unitarna politika definitivno nema podršku Zapada. Ako Muslimani ne budu spremni na kompromis i ako se ne urazume, dobit će rješenje koje je s njihove perspektive puno gore. Ako ne budu spremni na reforme Izbornog zakona u dogledno vrijeme, jedno jutro će se probuditi s trećim entitetom“, izjavio je Sokol.
U javnosti je dodatno problematizirano to što Sokol koristi termin „muslimani“ umjesto Bošnjaci, uz ton koji se doživljava kao nadmen i prijeteći, čime se dodatno sužava prostor za dijalog i kompromis.
Sličnu retoriku ranije je koristio i hrvatski lobista Max Primorac, koji je na konferenciji u Zagrebu tvrdio da je treći entitet „jedina nada za opstanak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini“. Primorac je u američkom Kongresu iznosio tvrdnje da su Hrvati navodno diskriminirani od „većinskih muslimana“, optužujući ih i za blokadu projekta Južne interkonekcije.
U istom narativu nastupala je i evropska parlamentarka Željana Zovko, koja je početkom decembra izjavila da „kršćani u Bosni i Hercegovini imaju problem“, povezujući tu tvrdnju s ranijim porukama administracije Donalda Trumpa o zaštiti kršćana u svijetu.
Atmosferu koja trenutno vlada u Hrvatskoj dodatno je ilustriralo gostovanje predsjednika HSS-a BiH Tomislav Karamatić na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje je otvoreno optužio HDZ da nije proveo zaključke Hrvatskog narodnog sabora i da nije krenuo u teritorijalno-administrativni preustroj Federacije BiH.
Analitičari ovakve nastupe vide kao dvostruki pritisak s ulaskom u 2026. godinu. Prvi pravac odnosi se na međunarodnu scenu, kroz lobiranje i oslanjanje na moguće političke promjene u Sjedinjenim Američkim Državama, dok se istovremeno nastoji kod političkih aktera u Sarajevu proizvesti osjećaj izolacije i pritiska kako bi pristali na ustupke.
Drugi pravac vezan je za činjenicu da je 2026. izborna godina u Bosni i Hercegovini. HDZ, koji je već dio vlasti, pokušava se pozicionirati s maksimalnim zahtjevima pred postizborne pregovore. Sličan obrazac viđen je i 2022. godine, kada su priče o mogućim „nemirima na jugu“ prethodile odlukama visokog predstavnika Christiana Schmidta u izbornoj noći, što je dodatno ojačalo pozicije nacionalnih stranaka, uključujući i HDZ.
Računica HDZ-a, prema ocjenama političkih krugova, svodi se na to da s podrškom iz Hrvatske i podignutom ljestvicom zahtjeva u pregovore uđe iz pozicije snage, zadržavajući postojeće poluge vlasti i utjecaja čak i u slučaju produženog formiranja nove vlasti.