Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemal Ademović pojasnio je da je njegovo nastojanje da na posljednjoj sjednici usaglasi stavove s ostalim članovima Kolegija bilo motivisano isključivo evropskim zakonima, prije svega onima koji se odnose na VSTV i Sud BiH. Kako je naveo, problem vidi u činjenici da su pojedini prijedlozi zakona u proceduru upućeni bez ikakvih konsultacija sa strukom, ali i bez prethodnog dogovora unutar političkih partnera, što je, prema njegovim riječima, ozbiljan propust u tako osjetljivom zakonodavnom procesu.
Ademović ističe da su upravo predstavnici pravne struke, kao oni koji te zakone trebaju provoditi, upozorili da su ponuđena rješenja loša i potencijalno štetna, što su javno i obrazložili. Posebno naglašava da Prijedlog zakona o Sudu BiH nije dobio podršku ni u Ustavnopravnoj komisiji, te da sadrži odredbe koje bi mogle dovesti do blokade rada Suda, poput izostanka kontinuiteta sudija Apelacionog odjeljenja i prijedloga da sjedište Suda bude na Palama. Suprotno tome, u prijedlogu koji je došao iz Ministarstva pravde, a koji je razmatran u Domu naroda, takva rješenja ne postoje i predviđena je stabilnost rada institucije.
Govoreći o političkim odnosima, Ademović navodi da Dom naroda već duže vrijeme faktički nema stabilnu većinu, što je rezultiralo čestim prekidima sjednica zbog nedostatka kvoruma. Podsjeća da su pokušaji smjene Nikole Špirića iz Kolegija Doma redovno zaustavljani obaranjem kvoruma od strane delegata SNSD-a i HDZ-a, zbog čega je zakonodavni rad mjesecima bio blokiran, a više od 30 zakona ostalo na čekanju. Prema njegovim riječima, sjednice su mogle biti okončane samo onda kada na dnevnom redu nije bilo tačaka o smjenama.
Osvrćući se na spekulacije o navodnom novom političkom savezu koji bi isključivao SNSD i HDZ, Ademović pojašnjava da u Domu naroda ne postoji čvrsta i trajna koalicija, već skup različitih stranaka koje od tačke do tačke zauzimaju različite stavove. Kao primjer navodi zakon o regulatoru električne energije, oko kojeg su postojala potpuno suprotna mišljenja o tome koji prijedlog uopće treba razmatrati.
Komentarišući tvrdnje da njegovo usaglašavanje stavova o evropskim zakonima znači povratak saradnji sa SNSD-om i HDZ-om, Ademović naglašava da je evropski put BiH bio temelj postizborne koalicije i da oko tog cilja postoji širok politički konsenzus. Smatra da pokušaji da se unaprijede evropski procesi, ali uz istovremeno sprečavanje štetnih zakonskih rješenja, ne mogu biti tumačeni kao novo koaliranje. Zaključuje da su optužbe o njegovom političkom svrstavanja zamjena teza, dok su neka druga glasanja na nivou Vijeća ministara i Parlamenta ostala bez ozbiljne javne rasprave.