Ne stišavaju se reakcije na kandidaturu Slavena Kovačevića, savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda na Općim izborima 2026. godine.
Riječ je o prvoj zvanično potvrđenoj kandidaturi za predstojeće izbore, koja je izazvala snažne političke polemike, posebno među strankama s hrvatskim predznakom, ali i dijelom političkih aktera iz Trojke, piše Slobodna Bosna.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović osvrnuo se na Kovačevićevu kandidaturu, podsjećajući na slučaj pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Čović je kazao kako je, prema sudskim utvrđenjima, u tom postupku bilo pokušaja manipulacije te ocijenio da je pitanje kandidature dodatni argument u raspravama o izmjenama Izbornog zakona BiH.
U svojim izjavama Čović je naveo da se u javnosti, kako tvrdi, razotkrivaju „lažni građani i lažni patrioti“, te poručio da će HDZ BiH insistirati na izmjenama Izbornog zakona kako bi se, prema njihovom stavu, spriječile političke „podvale“ prema hrvatskom narodu.
S druge strane, Slaven Kovačević poručuje da ostaje dosljedan ideji građanske Bosne i Hercegovine, ističući da je upravo to razlog zbog kojeg je prihvatio kandidaturu. Odbacio je tvrdnje da je mijenjao nacionalnu pripadnost.
„Hrvat sam bio, jesam i ostat ću. Ako je nekome problem što sam se na izborima uvijek izjašnjavao kao Hrvat, onda je to problem tog nekog, a ne moj. Nikada nisam mijenjao svoju etničku pripadnost“, izjavio je Kovačević.
U političkim raspravama ponovo je otvoreno i pitanje njegovog identiteta tokom procesa pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu, gdje je Vlada Republike Hrvatske, u svojstvu prijatelja suda, navela da se radi o hrvatskom državljaninu Slavenu Kovačeviću.
Dio političkih i javnih komentatora, međutim, ukazuje na, kako navode, selektivne pristupe pitanju nacionalne pripadnosti, podsjećajući da se kriteriji „legitimnosti“ često mijenjaju u skladu s političkim interesima.
Na kraju, pojedini analitičari podsjećaju da članovi Predsjedništva BiH, prema Ustavu, ne predstavljaju isključivo konstitutivne narode, već građane i entitete iz kojih su izabrani, te da bi fokus političke debate trebao biti na programima i politikama, a ne isključivo na etničkoj pripadnosti kandidata.
