Nakon što je objavljeno da je Vlada Republike Srpske izdavanjem garancija pokušala omogućiti privremeni boravak u BiH Ratku Mladiću, ratnom zločincu osuđenom na doživotni zatvor, Raport je uputio upit Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove. Iz Ureda za odnose s javnošću MMKS-a odgovorili su kako „svako puštanje na slobodu osuđene osobe koja podliježe nadležnosti Mehanizma zahtijeva sudsku odluku predsjednika Mehanizma“, te dostavili odluku kojom je Mladićev zahtjev za puštanje na slobodu odbijen još 11. novembra.
U odluci sutkinje Graciele Gatti Santana navodi se da je Mladić, 5. novembra, zatražio sedmodnevni dopust „iz suosjećajnih razloga kako bi posjetio grob bliskog člana porodice“, uz napomenu da bi garancije za njegov privremeni boravak mogle dati Srbija i Republika Srpska. Međutim, zahtjev je odbijen uz obrazloženje da nije dokazano da su ispunjeni uslovi, te da se ovakvi postupci nisu odobravali ni drugim osobama koje se nakon presude nalaze u Pritvorskoj jedinici.
U odluci se ističe i da je Mladić osuđen na doživotnu kaznu za najteža krivična djela, da je odslužio tek manji dio kazne, te da je skoro 16 godina izbjegavao pravdu prije hapšenja. Uprkos tome što je Vlada RS znala da je zahtjev odbijen 11. novembra, garancije su usvojene na sjednici 19. novembra.
Postavlja se pitanje zašto je Vlada RS donijela takvu odluku, a kao najizvjesnije tumačenje navodi se pokušaj SNSD-ovih kadrova da uoči izbora iskoriste objavu garancija kao dio političke kampanje, uprkos činjenici da je riječ o fiktivnom i pravno beznačajnom potezu.