Odluka Vlade Federacije BiH da Orašje izuzme od zabrane rada nedjeljom donijeta je 20. decembra 2024. godine, četiri dana prije nego što su usvojeni opći kriteriji za takva izuzeća. Time je Orašje postalo jedina lokalna zajednica koja je dobila izuzeće bez prethodno definisanih pravila, dok se sve ostale općine i gradovi od tada procjenjuju po strožim uslovima iz Uredbe Vlade FBiH od 24. decembra.
Po zakonu, Vlada može odobriti izuzeće na prijedlog općinskog ili gradskog vijeća, ali zakon istovremeno propisuje da svi trgovci moraju biti tretirani jednako i da ne smije biti diskriminacije. U slučaju Orašja, Gradsko vijeće je 27. novembra 2024. podnijelo prijedlog, a Vlada ga odobrila manje od mjesec dana kasnije, bez kriterija koji su naknadno uvedeni – pad prometa, pad zaposlenih i sezonsko obrazloženje.
Ministar trgovine Federacije BiH Amir Hasičević obrazložio je odluku geografskim položajem Orašja, tvrdeći da je riječ o „jedinstvenom slučaju“. No ta tvrdnja nije tačna, jer Orašje graniči s općinom Domaljevac-Šamac, što znači da nije izolovana teritorija. Geografska posebnost, i da postoji, nije kriterij propisan uredbom.
Do danas je 12 lokalnih zajednica tražilo izuzeće, a osam ih je ispunilo formalne uslove, ali nijedna nije dobila odobrenje osim Orašja. Takav pristup otvara pitanje dvostrukih standarda, jer je jedno izuzeće odobreno bez kriterija, a ostali se mjere po pravilima donesenim naknadno.
Slučaj Orašja tako pokazuje problem selektivne primjene zakona: izuzeće je formalno moguće, ali mora biti zasnovano na jednakim pravilima za sve. Trenutni raspored odluka – prvo izuzeće, pa tek onda uspostava kriterija – dovodi u pitanje pravnu dosljednost i jednakost tretmana lokalnih zajednica u Federaciji BiH.