Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava donijelo je konačnu presudu u predmetu Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine, u kojoj je zaključeno da je aplikant zastrašivao visokog predstavnika Christiana Schmidta i vršiteljicu dužnosti agentice BiH pred Sudom u Strazburu.
Sud je odbacio osporavanje legitimiteta agentice BiH, navodeći da argumenti na koje se Kovačević pozivao nisu bili vezani za događaje nakon prvostepene presude, nego jednako primjenjivi tokom cijelog postupka. Naglašeno je da bi osporavanje u ovoj fazi narušilo pravnu sigurnost i stabilnost, te da u međuvremenu nije bilo odluka Vijeća ministara BiH koje bi dovele u pitanje njen status predstavnika države.
U presudi se navodi da su Kovačevićeve primjedbe na račun sudija, agentice i visokog predstavnika bile neopravdani lični napadi, zastrašivanje i zlonamjerne optužbe koje su prešle granice dozvoljene kritike. Sud je ocijenio da je time pokazao nepoštovanje prema instituciji kojoj se obratio za zaštitu svojih prava.
Kada je riječ o osporavanju izbornog sistema, Sud je utvrdio da Kovačević nije uspio dokazati status žrtve diskriminacije. Njegovo pravo glasa na izborima za kantonalnu skupštinu, a time i posredno za Dom naroda, nije bilo dovoljno da se potvrdi lični i direktni diskriminatorski utjecaj. Sud je naglasio da se slučaj značajno razlikuje od predmeta Sejdić i Finci jer nije bilo riječ o pasivnom pravu kandidiranja, već o aktivnom pravu glasa.
Presudom je zaključeno da Kovačević nije pružio dokaze da je bio u nepovoljnijem položaju u odnosu na birače iz Republike Srpske, niti da je izborni sistem imao diskriminirajući učinak na njega lično. Također, njegove pritužbe u vezi s izborom za Predsjedništvo BiH Sud nije prihvatio, uz ocjenu da nije dokazao status žrtve diskriminacije.
Sud je podvukao da njegove tvrdnje zapravo ciljaju na temeljne promjene ustavne strukture i izbornog zakonodavstva u BiH, što nije bio predmet postupka pred Velikim vijećem.
