Gotovo dvije trećine radnika u BiH radi za minimalac, a hiljade ljudi odlazi. Ovo je trenutna gruba slika bosanskohercegovačkog društva. Poslodavci sve više uvoze radnike, dok domaći zbog malih plaća traže bolje prilike u inostranstvu, piše BHRT.
Posljedica odliva radne snage iz BiH možda se najbolje ogleda u sektoru građevinarstva, gdje je potreba za stranim radnicima sve izraženija. Međutim, stručnjaci kažu da je i tu potreban oprez, jer se domaćem gospodarstvu može pomoći jedino ako se pri dovođenju tih radnika poštuju svi zakonski propisi.
– Problem je što nam se svake godine smanjuje broj radnika, a na gradilištima je neophodno da uvijek posluje isti broj, jer je gradnja konstanta. Sve je više stranih radnika, a naših radnika je mnogo pred odlaskom u penziju i ne možemo nadomjestiti iz domaćih resursa, jer su mladi nezainteresirani za ovu vrstu posla, kaže Mile Petrović iz Udruženja građevinarstva Privredne komore RS.
Ekonomisti navode da je došlo do disbalansa jer se veliki broj radnika vodi na biroima za zapošljavanje u BiH, a zapravo radi u inostranstvu. Podaci pokazuju da je za 12 godina BiH napustilo 200 hiljada ljudi, većinom radno sposobne radne snage.
– Problem traje već 12 do 13 godina. Sindikati se bune jer dolazak stranih radnika smanjuje pritisak za povećanje plaća postojećim radnicima, ali ćemo ih morati uvesti, jer je veliki dio kvalitetne radne snage otišao, ističe ekonomista Marko Đogo.
Migrantski radnici na Zapadnom Balkanu su već realnost, pokazuju podaci Međunarodne organizacije rada (MOR).
– Došlo je do porasta izdatih radnih dozvola: 2018. godine izdano je oko 40 hiljada dozvola, dok 2023. i 2024. godine taj broj prelazi 100 hiljada, što pokazuje da su migranti radnici već stvarnost, navode iz IOM-a.
Sindikati se bune protiv stranih radnika, ističući da je potrebno zaštititi domaće radnike i osigurati im prednost na tržištu rada.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS, Danijel Egić, kaže da kvote za uvoz stranih radnika jesu povećane, ali da ih ni pola nije popunjeno, te da problem nije toliko izražen kao u zemljama u okruženju.
– Nisam siguran na osnovu kojih parametara su naši poslodavci imali velike zahtjeve, jer ni pola kvota nismo ispunili. To su uglavnom radnici iz realnog sektora, a trebali bismo se pozabaviti i radnicima s biroa, koji na poziv poslodavaca neće da rade, ističe ministar.
Uzevši u obzir visinu plaća u realnom sektoru, jasno je zašto je problem najveći – u više od 80 posto preduzeća gotovo svi radnici primaju minimalnu plaću.
– Dvije trećine radnika u RS i dalje ne može dosegnuti iznos prosječne plaće, a prosječna plaća ne može dosegnuti ni polovinu iznosa sindikalne potrošačke korpe. Plaće se moraju povećavati, minimalni iznosi podizati, ali problem predstavlja i nedostatak posebnih kolektivnih ugovora u gospodarstvu, ističe predsjednik Saveza sindikata RS Goran Stanković.
Dok su političari trenutno fokusirani na vlastite interese, ciljanih strategija nema, niti demografskih, niti socio-ekonomskih. Dovoljno je krenuti od banalne statistike – BiH nema ni tačne podatke koliko ljudi odlazi iz zemlje.