Naslijeđivanje imovine nakon smrti najbližih osoba je postupak koji se zakonski mora provesti, a što je u Bosni i Hercegovini regulisano zakonima u dva bh. entiteta.
Nasljedno pravo je pravo koje je vjerovatno naprimjenjivije u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. U BiH Zakon o nasljeđivanju je u prvom mahu preuzet od bivše SFRJ i taj zakon je egzistirao sve do 2014 godine kada je donesen novi Zakonom o nasljeđivanju u FBiH, dok je Zakon o nasljedstvu RS donesen 2009 godine.
Nasljedno pravo se stiče u trenutku smrti ostavioca, s tim da se ostavinski postupak pokreće po službenoj dužnosti, u roku 30 dana nakon što sud primi smrtovnicu ili izvod iz matične knjige umrlih. U ostavinskom postupku se utvrđuje ko su nasljednici ostavioca, šta čini zaostavštinu, te koja još prava u pogledu ostavine pripadaju nasljednicima i drugim osobama.
Inače, zaostavština umrlog se nasljeđuje po nasljednim redovima, a u prvom redu su djeca i bračni/vanbračni supružnik, koji nasljeđuju na jednake dijelove.
Prije podjele zaostavštine mogu postojati različite situacije, poput postojanja bračne stečevine, postojanja ugovora o doživotnom izdržavanju ili testamenta, koji izmjenjuju tok ostavinskog postupka. Vanbračno srodstvo izjednačuje se u pogledu nasljeđivanja sa bračnim, a srodstvo potpunog usvojenja izjednačuje se sa srodstvom po krvi.
Kakva je uloga notara?
– Sudovi su ostavinske postupke, rješavali po pravilima vanparničnog postupka. Sudovi prema praksi rješavaju nesporne stvari, a u slučaju spora između nasljednika u odnosu na ostaviteljevu imovinu sud su takve postupke obustavljao i stranke upućivao na parnicu. Nakon što je stupio na snagu Zakon o notarima, ovaj zakon je notarima dao u nadležnost da provode ostavinske rasprave. Sadašnja praksa je takva da se ostavinska rasprava pokreće pred sudom, a sud predmete proslijeđuje notarima koji strankama zakazuju ročišta i provode ostavinske rasprave – navedeno je u jednom postu na portalu – pravobih.com.
Razlike u dva entiteta?
Prema Zakonu o nasljedstvu RS, kao i Zakonu o nasljeđivanju u FBiH, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na osnovu zakona, umrlog nasljeđuju:
– svi njegovi potomci, odnosno supružnik, roditelji, braća i sestre te njihovi potomci, – djedovi i babe i njihovi potomci te njegovi ostali preci.
Na osnovu zakona, ostavitelja nasljeđuje i njegov vanbračni partner koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim.
Inače, zaostavština bez nasljednika postaje svojina RS, dok u FBiH to postaje općina, odnosno grad određen ovim zakonom koji time dobijaju jednak položaj kao da su nasljednici ostavitelja.
Kako se utvrđuje vrijednost?
Vrijednost zaostavštine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrđuje se na sljedeći način:
– prvo se popisuju sva dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti, računajući i sve ono čime je raspolagao testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno nenaplativa,
– od utvrđene vrijednosti dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane ostavioca, iznos troškova popisa i procjene zaostavštine i iznos dugova ostavioca i
– dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavilac učinio ma na koji način nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljeđa, kao i onih poklona za koje je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za koje je ostavilac u posljednjoj godini svog života učinio drugim licima koja nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona.
Nasljeđivanje po osnovu testamenta
Testament može sačiniti svaka osoba sposobno za rasuđivanje koja je navršila15 godina. Punovažan je onaj testament koji je sačinjen u obliku utvrđenom u zakonu i pod uslovima predviđenim u zakonu, i to ako je svojeručni testament, zatim ako je pisan pred svjedocima, a on je punovažan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao, kao i ako je sačinjen u nadležnom sudu ili kod notara.
Inače, svjedoci pri sačinjavanju pisanog testamenta pred svjedocima, sudskog testamenta i testamenta sačinjenog kod notara moraju biti lica koja ispunjavaju sljedeće kumulativno postavljene uslove, i to sljedeće osobe:
– punoljetni,
– poslovno sposobni,
– lica koja znaju čitati i pisati i
– lica koja razumiju jezik na kome je testament sačinjen.
Svjedoci pri sačinjavanju pisanog testamenta pred svjedocima, sudskog testamenta i testamenta sačinjenog kod notara ne mogu biti, niti testament mogu sačiniti po kazivanju zavještaoca u svojstvu sudije ili notara sljedeće osobe:
– potomci zavještaoca,
– usvojenici zavještaoca i njihovi potomci,
– preci zavještaoca i njegovi usvojioci,
– srodnici zavještaoca u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno i
– supružnici lica iz t. a), b), v) i g) ovog stava i supružnik zavještaoca./Tuzlainfo.ba/