U ulici 2. tuzlanske brigade u Tuzli, na broju 10 već godinama raste mali vrt koji je postao mnogo više od običnog dvorišta.
O njemu s ljubavlju brine Ševala Halilović, žena porijeklom iz Bratunca, koja je nakon ratnih stradanja svoj mir pronašla među cvijećem, mirisima lavande i zelenilom koje sama njeguje.
Kada se 1999. godine doselila u ovu ulicu, oko zgrade je počela uređivati tek mali dio zemljišta. Vremenom je taj kutak rastao zajedno s njenom ljubavlju prema prirodi. Danas tu cvjetaju ruže, čuvarkuće, lavanda, ruzmarin, origano, višnja i još mnogo toga što Ševala s pažnjom sadi, zalijeva i čuva.
U poslu joj povremeno pomaže unuk Faris, a Ševala kaže da joj je upravo boravak u vrtu najveći odmor za dušu. Gotovo svakodnevno izađe među biljke, nešto posadi, okopa ili jednostavno sjedne i uživa u svom malom raju.
– Kada bi svi ovako malo uredili prostor oko svoje zgrade, grad Tuzla bio bi puno ljepši, kaže Ševala dok pokazuje cvijeće koje je godinama njegovala.
Iza ove tihe i skromne žene krije se i teška životna priča. Ševali muž ubijen je tokom rata, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Biljača kod Bratunca. Godinama je odlazila na dženaze i obilježavanja stradanja u Bratuncu, no jučer zbog emotivnih razloga nije mogla otići.
– Teški su ovo dani za Bratunčane, kratko kaže Ševala.
I pored svega što je preživjela, ostala je vedra i otvorena prema ljudima. Ko god nešto zatraži iz njenog vrta, kaže, rado će dobiti. Jedino joj teško pada kada neko bez pitanja bere cvijeće i biljke koje godinama pažljivo njeguje.
Ova draga i nenametljiva žena i našoj ekipi poklonila je ružu, zahvalna što je neko prepoznao i zabilježio trud koji svakodnevno ulaže. A upravo u vremenu buke, žurbe i ružnih vijesti, priče poput Ševalibe podsjećaju da se ljepota često krije u malim stvarima, u cvijetu ruže, mirisu lavande i ljudima koji, uprkos svemu, nastavljaju stvarati život oko sebe./S.P./