Dr.sc. Dino Šakanović, istraživač Udruženja građana i građanki “Zašto ne” osvrnujo se na inicijativu o izmjeni grba i zastave grada Tuzla, koja će se naći na dnevnom redu Gradskog vijeća Tuzle. Njegov osvrt kojije je lični stav autora ne odražava i nužno stav redakcije portala Tuzlainfo.ba prenosimo u nastavku:
Gradsko vijeće Tuzla bi na sjednici 31. marta 2026. godine trebalo pokrenuti inicijativu o izmjeni grba grada Tuzla. Koliko mi je poznato, radi se o inicijativi vladajuće većine okupljene oko SDP-a. Postavlja se pitanje zašto vladajući mijenjaju grb i šta misle ovom inicijativom postići?
Prema inicijativi, gradonačelnik bi trebao formirati stručni tim, koji će činiti eksperti iz oblasti historije, heraldike, arhivistike i drugih oblasti koji bi pripremio prijedlog novog grba. I tu već nastaje prvi od mnogih problema ove inicijative.
Postavlja se pitanje ko bi trebao biti član takvog stručnog tima. Nije tajna da na stručnim i akademskim pozicijama sjede osobe upitnih akademskih kvaliteta koje su tu postavljene po stranačkoj liniji i koje u suštini imaju druge interese na pameti, a ne nauku. Upozorit ću samo na serijal tekstova Andreja Rodinisa na portalu Historiografija hr koji su pokazali činjenicu da je više profesora sa odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli plagiralo tuđe radove, prepisivalo ih i predstavljalo kao svoje. (1, 2, 3). Trebaju li onda takvi ljudi odlučivati o simbolima Tuzle?
Također treba skrenuti pažnju i na stranačke kadrove koji upravljaju institucijama ili profesore koji su bili ili još uvijek jesu politički aktivni. Takvi ljudi bi u stručnom timu zastupali interese stranaka koje su ih postavile, a ne struke i nauke. Nije se jednom desilo takvo nešto. Naprotiv, na sve strane se suočavamo sa nacionalnim propagandistima i stranačkim ratnicima koji se predstavljaju kao profesori, stručnjaci i analitičari. Radi se o ljudima koji se predstavljaju kao nezavisni eksperti, a zapravo zastupaju vrlo očite stranačke interese, pod svaku cijeni.
Da li je ovo poklon opoziciji?
Samo otvaranje teme izrade novog grba je auto gol vladajuće većine i najbolji poklon koji su mogli dati opoziciji okupljenoj oko SDA i njenih koalicionih partnera iz DF-a i Nezavisne liste Sloboda. Raspravljanje o identitetskim pitanjima, simbolima i prošlosti su e teme gdje samo nacionalne stranke mogu profitirati.
Postavlja se pitanje da li i kakve to nove simbole vladajući žele staviti na grb. Ukoliko na grb žele dodati kozu, slane bunare, panonska jezera, kipove ili neki drugi simbol Tuzle, time se ne bi dobilo u suštini ništa jer postojeći grb već predstavlja jedinstven grad, njegovu otvorenost i tradiciju solarstva. Međutim, ukoliko žele postaviti etničke i nacionalne simbole poput ljiljana, križeva, mjeseca i zvijezde i slično, to će samo biti poticaj politikama podjela.
Kakav god novi grb bude predložen, opozicija okupljena oko SDA će reći da nije dovoljno dobar. Ako na grbu ne bude ljiljan, oni će ga tražiti. Ako bude, tražit će dva. Ako budu dva, tražit će mjesec i zvijezdu. Ako bude i to, tražit će džamiju, Armiju RBiH, Aliju Izetbegovića… bilo šta samo da dođu u tačko da neko kaže- ne. I onda će tog nekoga, u suštini vladajuću većinu, gradsku upravu i gradonačelnika, optužiti da mrze Bosnu, islam, vrijeđaju šehide i žrtve genocida. Kao što to rade za skoro svaku drugu temu.
SDA će od dizajna grba, kakav god on bude, napraviti problem, a sebe predstaviti kao rješenje tog problema. Jer strankama koje se bave identitetom i prošlošću nije cilj pronaći rješenje, upravo zato što ne žive od rješenja već od problema i mrcvarenja prošlosti. Kao što smo vidjeli širom BiH, takvim strankama nikada nije dovoljno kulture sjećanja i uvijek traže još i još. Ne postoji nešto što bi vladajuća većina mogla uraditi, a da opozicija kaže da nam je sad dovoljno prošlosti pa da krenemo prema budućnosti. Ako ništa, to se vidi po narastajućem broju spomenika, spomen ploča, manifestacija, filmova, pjesama, predstava, slika… posvećenih ratu koji nastaju i dan danas, 30 godina nakon rata. I nastajat će u nedogled dok god je društvu tema neriješena (i nerješiva) prošlost.
Otvaranjem i forsiranjem ovakvih tema, poput redizajna grba grada, samo ćemo izručiti Tuzlu onima koji su je potkopavali, ismijavali, ponižavali i kažnjavali od 1990. godine zato što se usudila biti drugačija i opirati se politikama razlika i podjela. Kakav god novi grb grada da bude, takvi će reći da ne valja i iskoristiti to za svoje političke ciljeve. Ne zato što je sporan grb, već zato što su im sporni multikulturalizam, zajednički život i nadnacionalna orijentacija grada prema budućnosti.
Ako trenutna vladajuća većina predvođena SDP-om želi SDA većinu u gradskom vijeću 2028. godine, forsiranje ovakvih tema i vječnih uzaludnih rasprava o prošlosti koje će iz njih uslijediti, pitanja o simbolima, identitetima i prošlosti su idealan alat da se to postigne. Stvaraju sebi problem koji su stvorili i sa preimenovanjem Aleje Oktobarske revolucije u Aleju Alije Izetbegovića. Sami ne dobivaju ništa jer oni kojima je prioritet sadašnji naziv aleje ionako nikad ne bi glasali za ljevičarske i građanske političke opcije, a otvaraju temu kojom će opozicija uvijek moći reći „da nije dovoljno dobro“.
Ako se na grb doda ljiljan, to će povezati grad ne sa srednjovjekovnom prošlošću već sa s bošnjačkim nacionalizmom. Jasno je koja politička opcija i s kojim razlozima koristi ljiljane, prisvaja ih kao svoje i samim time ih otima od svih ostalih. A da ne spominjemo kako bi takav simbol na grbu odmah iskoristile političke opcije druga dva naroda da se prikažu kao ugrožene i okupe narod oko svojih politika. Čak i ako dodamo simbole i drugih naroda i napravimo karikaturu od grba kako su to uradile druge lokalne zajednice poput na primjer Čelića, opet bi nacionalne stranke od toga napravile problem forsiranjem tema čiji je simbol veći i bolje postavljen. To su nerješiva pitanja jer oni koji ih postavljaju ne žele rješenje, već problem na kome mogu sakupiti glasove.
Posebno bi bilo okrutno da vladajuća većina predloži stavljanje Kapije i 25. maja na grb. Niko se neće usuditi usprotiviti, a postojeći simbol jedistvenog grada otvorenih vrata okrenutog budućnosti bio bi zamijenjem simbolom tuge, stradanja i prošlosti koji bi „zaključao“ grad u takvoj atmosferi i onemogućio mu da ide dalje. Naše društvo ionako samo sebi generalno nije odgovorilo na pitanje da li mi živimo da stvaramo budućnost ili živimo samo da poštujemo i oplakujemo prošlost. Ako je ovo drugo, onda je to težak život i nisam siguran da nam treba grb koji bi nas vječno okrenuo u tom pravcu.
Sadašnji grb grada se može promijeniti tako da se osuvremeni njegov dizajn, poboljša se paleta korištenih boja ili se preispitataju sporni elementi. Nisam se udubljivao u sadašnji dizajn grba, ali u medijima se navodi da ga je dizajnirao Dragiša Trifković, umjetnik i pedagog. Usprkos dobrim namjerama, Trifković nije bio historičar. Otvorena kapija na grbu predstavlja navodno tuzlansko utvrđenje koje je prema Trifkoviću postojalo na mjestu današnjeg Trga Slobode. Međutim, postoje i mišljenja kako se nije radilo o kamenom utvrđenju kako to prikazuje Trifković već o pretežno drvenoj palisadi.
Također, iako je naselje na mjestu Tuzle postojalo od prahistorije te postoje jasni dokazi da se upravo na ovom prostoru pojavila jedna od prvih eksploatacija soli u Europi hiljadama godina ranije, postoji mogućnost da je godina 950. koja se sada nalazi na grbu pogrešan trag prvog pisanog spominjanja grada. Moguće je da postoje i raniji pisani tragovi, kao i da Konstantin Porfirogenet 950. godine nije spomenuo Tuzlu već neki drugi grad dosta južnije.
Zašto pokrećemo ove teme?
Sve su to otvorena pitanja koja mogu biti riješena, a „krive Drine“ ispravljene, ali nas to odaljava od suštinskog pitanja- zašto uopće pokrećemo ovakve teme iz kojih možemo imati samo štetu i samo problem, a od njih ne dobivamo nikakvu korist. Dizajn novog grba grada Tuzle samo će još jednom postaviti već davno odgovoreno pitanje- želimo li tronacionalni podijeljen grad koji je zaglavljen u prošlosti, ili nadnacionalni otvoreni europski grad koji gleda u budućnost. Tuzla je 1990. glasala za budućnost i uporno od tada glasa za budućnost. Čemu opet postaviti isto pitanje?
Ako novi grb na kraju bude simbolizirao tronacionalne podjele ili jednu naciju, izgubit ćemo mnogo na načinu i kvalitetu života, narušit ćemo međusobne odnose i dio građana će se osjetiti kao građani drugog reda koje novi grb ne predstavlja i kojima poručuje da su ovdje višak. Međutim, ako novi grb bude ipak simbolizirao otvorenost i pogled u budućnost, nećemo dobiti ništa jer to isto radi i već postojeći grb.
Sadašnji gradski grb je moćan simbol zajedništva i posebnosti, izvor ponosa i građanima Tuzle znači daleko više nego što to znače grbovi u drugim mjestima. Ne zato što je grb poseban, već zato što je posebna Tuzla. Ljudi su emotivno vezani za Tuzlu, pa samim time i za grb. Postoje čak i tetovaže gradskog grba što se inače rijetko gdje drugo dešava. Zato trebamo svi dobro razmisliti želimo li grb sa sonom posudom, kozom, slanim bunarima i kipovima ili želimo grb sa nacionalnim simbolima i simbolima vezanim za rat, stradanja i podjele.
Otvaranje pitanja izgleda grba grada je otvaranje pitanja o identitetu Tuzle i našem načinu života. To je pitanje vrijedno ne samo lajkova, komentara na društvenim mrežama već i široke javne rasprave, pa čak i apela, peticija i protesta ako se grbom pokuša nametnuti neka druga priča. I definitivno je pitanje koje je davno odgovoreno i koje nam ne treba postavljati još jednom, da na njega trošimo vrijeme, energiju i život.
Na kraju, dizajn novog grba je u najboljem slučaju loše (nikako) iskomuniciran pokušaj osavremenjavanja postojećeg grba za koji smo saznali iz poziva na sjednicu Gradskog vijeća, a u najgorem slučaju početak procesa koji će stvoriti štetu svima, osim nacionalnim strankama.
Dr.sc. Dino Šakanović