Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma Daniel Serwer podsjeća da je upravo taj dokument zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali ističe da su njegove strukturalne slabosti oblikovale političke blokade koje i danas određuju funkcionisanje države. U razgovoru za Fenu kaže da je dio krivice ugrađen u sam sporazum, jer je, kako je naglasio, ratnim stranama omogućio da zadrže političku moć, što je s vremenom oslabilo institucije i produbilo podjele.
Podsjećajući na ulogu međunarodnih snaga nakon rata, Serwer je istakao da su misije pod vodstvom NATO-a bile presudne u razdvajanju sukobljenih strana i gašenju organiziranog nasilja. Smatra da je prelazak nadležnosti na EUFOR donio diskontinuitet i da današnje raspoređivanje snaga nema ozbiljan kapacitet odvraćanja, uz upozorenje koje je sažeo riječima, “EUFOR se učinio nebitnim raspoređujući mali broj vojnika po cijeloj zemlji, trebalo bi ih sve koncentrirati u Brčkom kako bi spriječili odcjepljenje Republike Srpske”.
Govoreći o političkom razvoju zemlje nakon potpisivanja mira, osvrnuo se i na propast Aprilskog paketa, koji prema njegovim riječima predstavlja prekretnicu poslije koje je međunarodni pritisak oslabio, a etnonacionalizam “ojačao i dominirao političkom scenom”. Takav razvoj situacije, tvrdi, stvorio je sistem u kojem su entiteti prejaki, a država preslaba, što prema njegovoj ocjeni ograničava sposobnost Bosne i Hercegovine da pregovara i provodi pravnu stečevinu Evropske unije.
Proces NATO integracija ocjenjuje složenim i usporenim zbog unutrašnjih otpora, posebno u jednom dijelu zemlje, uz komentar da su ranije procjene o spremnosti Republike Srpske za put ka NATO-u bile pogrešne, što je sažeo u rečenici, “oni koji su nekada rekli da bi entitet Republika Srpska želio da se BiH pridruži NATO-u bili su u krivu”.
U kontekstu sigurnosti i međunarodnog prisustva naglasio je da bi snažniji angažman mogao stabilizirati prilike i poslati jasnu poruku o neprikosnovenosti teritorijalnog integriteta države. Dodao je da bi “udvostručenje broja vojnika i stacioniranje gotovo svih snaga u Brčkom poslalo jasnu poruku i RS-u i Federaciji da BiH ostaje jedinstvena država uređena Dejtonskim sporazumom, sve dok se on ne izmijeni”.
Komentirajući osporavanje odluka Ustavnog suda i odluke koje entitetske vlasti donose mimo ustavnog okvira, Serwer smatra da su političke poruke u demokratskom društvu legitimne, ali da prelazak u sferu donošenja neustavnih akata zahtijeva reakciju, uz stav koji je jasno izrazio, “oni koji za njih glasaju trebali bi biti sankcionirani i od Sjedinjenih Država i Evropske unije”.
Procjenjujući sadašnji angažman SAD-a u Bosni i Hercegovini, kazao je da Washington danas djeluje manje intenzivno nego tokom devedesetih godina, ističući da globalni izazovi nose svoj teret i utiču na prioritete američke politike. Dodao je da će se aktivnosti vjerovatno svesti na ciljane sankcije, uz poruku, “Amerikanci imaju pune ruke posla drugdje, osim sankcioniranja onih koji glasaju za neustavne mjere, neće učiniti puno više, Bosanci i Hercegovci moraju preuzeti vodstvo”.
U osvrtu na geopolitičku sliku koja je dodatno zakomplikovana ratom u Ukrajini i rastućim ruskim utjecajem, Serwer naglašava da je ustavna reforma ključni element koji može smanjiti političke tenzije, osnažiti institucije i dugoročno zatvoriti prostor za manipulacije, što vidi kao najvažniji zadatak međunarodne zajednice i domaćih aktera.