Jedna od najvećih balkanskih pjesnikinja Desanka Maksimović, biserima svojih misli isklesala je izreku: “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”. Početak septembra svake godine podsjeti me na dane kada brižne majke zadihane istrčavaju iz kupatila kako bi za svojom djecom prosule litre i litre vode za sretne i berićetne školske dane. Školarci, pak, s nestrpljenjem se spremaju za ponovni susret sa drugarima iz školskih klupa, s kojima će kao po pravilu dobro i zlo dijeliti i poslije đačkih dana.
Kako godine prolaze i dolaze tako bokale s vodom sve više mijenjaju roditeljske suze. Roditelji poput čarobljaka uspijevaju “skrpiti” novac za udžbenike, obuću i odjeću… Nažalost zbog evidentnih izdataka veliki broj školaraca danas dok ovo čitate sjedi u školskim klupama, a da im roditelji nisu u mogućnosti odvojiti pola KM za užinu na velikom školskom odmoru.
Razlike u bh. društvu su evidente i svakim danom sve veće. Razlike su i u školskim klupama. Dok pojedinim školarcima zavijaju crijeva, drugi nosaju mobitele od nekoliko stotina KM i hrane se izvan školskih menzi. Dok jedni kroz sedmicu nose iste farmerke, drugi svakodnevno mijenjaju dijelove odjeće i obuće renomiranih svjetskih marki…
U takvoj konstalaciji snaga teško je očekivati radost zbog početka nove školske godine ili želju za konstantno usvajanje novih znanja kod školaraca čiji su roditelji silom prilika na neplaćenom godišnjem odmoru ili su otpušteni ili su 15- ak godina bez povezanog radnog staža.
Naši školarci đačkog doba sjećat će se i po oronulim učionicama, smrdljivim zahodima, nekomfornim fiskulturnim salama… Dok njihovi roditelji zbog sikiracije mogu zaraditi čir na želudcu, školarci zbog prljavštine u školskim objektima mogu fasovati – meningitis.
Rekao bih u najmanju ruku – meningitis, jer vijest iz Bihaća u kojoj stoji kako je 16- godišnja učenica preminula zbog predoziranja opojnim sredstvima, govori s kakvim se opasnostima suočavaju i roditelji i đaci.
Na koncu ću reći kako se i prosvjetari spremaju za generalni štrajk zbog najavljenog smanjenja plaća. Obrazovni sistem je možda i najbitniji temelj svake države. U BiH takvoj kakva jeste sramotno malo pažnje posvećuje se školarcima koji su bez ikakve sumnje budućnost ove zemlje. Vlastodršci su svoju djecu sklonili ili će skloniti iz orunulih učionica i od smrdljivih zahoda u obrazovne objekte diljem Starog kontinenta. Šta će biti sa našom djecom? Pitanje je o kojem moramo razmišljati svaki dan ako želimo da i našoj djeci od kolijevke pa do groba bude najljepše đačko doba.
Edin Skokić