Nakon nedavnog incidenta u kojem je Pravoslavnoj crkvi u Tuzli upućeno prijeteće pismo, što je odmah izazvalo reakciju policije i tužilaštva, pojedini mediji i komentatori iz entiteta RS i Srbije pokušali su taj događaj iskoristiti za širenje niza netačnih i zlonamjernih tvrdnji o Tuzli i njenim građanima.
Među njima se posebno istakao srbijanski novinar i publicista Jovo Bajić, rođen u Bosni i Hercegovini, koji je u svom javnom istupu iznio niz izmišljotina, lažnih tvrdnji i gnusnih konstrukcija, podsjećajući tonom i sadržajem na ratnu propagandu Riste Đoge i gebelsovsko izvještavanje iz devedesetih.
Bajić je, bez ikakvih činjenica i dokaza, tvrdio da u Tuzli “postoji namjera da se zatre pravoslavlje i Srbi potpuno uklone”, te da su “oni koji danas upućuju prijetnje mogući potomci šuckora, ustaša i dželata iz ranijih ratova”. Takve izjave predstavljaju klasičan primjer huškačke retorike kojom se pokušava oživjeti nešto što na području Tuzle zasiguno ne postoji.
Posebno su sramotne tvrdnje da su “Bošnjaci i Hrvati u Tuzli sistematski uništavali imovinu Srpske pravoslavne crkve”, koja je u ratu sačuvana, te da su se tokom rata na području Tuzle “dešavali monstruozni zločini nad Srbima i Srpkinjama u logorima i javnim kućama”.
Riječ je o notornim lažima koje nikada nisu potvrđene niti dokumentirane, ko jima se ne vode sudski procesi, a koje vrijeđaju sve građane Tuzle – grada koji je u najtežim ratnim godinama ostao primjer multietničnosti i ljudskosti.
Dok zvanične institucije nastavljaju svoj posao u vezi s istragom o incidentu, koji je doživio brojne osude u Tuzli, a koji kao pojedinačni čin koji ne odražava odnose među zajednicama u Tuzli. /Tuzlainfo.ba/