Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine jasno propisuje trajanje radnog vremena, ali i uslove pod kojima poslodavac može angažovati radnika na prekovremeni rad. To je jedna od najosjetljivijih tema radnih odnosa, jer direktno utiče na prava radnika, ali i na obaveze poslodavaca.
Prema zakonskim odredbama, puno radno vrijeme u FBiH ne može biti duže od 40 sati sedmično, dok se za pojedina radna mjesta može odrediti i kraće, posebno kada su u pitanju poslovi sa povećanim rizikom.
Prekovremeni rad se može uvesti samo u izuzetnim situacijama – kada je potrebno završiti hitne i neodložne poslove ili spriječiti štetu za poslodavca. Zakon predviđa da prekovremeni rad ne može trajati duže od 8 sati sedmično, a radnik ga ne smije obavljati duže od 4 sata dnevno, niti ukupno preko 10 sati rada u jednom danu.
Za prekovremeni rad radnik ima pravo na uvećanu satnicu, a visinu tog uvećanja određuje kolektivni ugovor, pravilnik o radu ili sam ugovor o radu. U praksi, to uvećanje najčešće iznosi minimalno 25 posto u odnosu na redovnu satnicu, ali može biti i više.
Važno je istaći da radnik ne može biti trajno angažovan na prekovremenom radu. Ako poslodavac kontinuirano organizuje takav rad, to se smatra zloupotrebom zakonskih odredbi i kršenjem prava zaposlenih.
Ova pravila osmišljena su kako bi se zaštitilo zdravlje radnika i osiguralo da dodatni angažman bude izuzetak, a ne pravilo.