Pitanje kada i kako se može ići u penziju jedno je od najvažnijih za svakog radnika. Dok penzionisanje u BiH zavisi od jasnih zakonskih granica, sve češće se o tome govori i u kontekstu šire evropske slike, jer se stari modeli penzionih sistema sve teže prilagođavaju stvarnosti u kojoj broj zaposlenih opada, a broj penzionera raste.
Međugeneracijska solidarnost
Model na kojem i danas počiva penzioni sistem u Bosni i Hercegovini datira još iz 19. stoljeća, iz vremena njemačkog kancelara Otta von Bismarcka. Temelji se na tzv. međugeneracijskoj solidarnosti, prema kojoj sadašnji radnici svojim doprinosima osiguravaju penzije onima koji su već završili radni vijek. Taj model funkcioniše sve dok je broj radnika višestruko veći od broja penzionera, ali taj balans je u BiH već odavno narušen.
Danas u BiH na jednog penzionera dolazi tek nešto više od jednog zaposlenog, i to daleko ispod optimalnog omjera od tri radnika na jednog penzionera. Prema nekim procjenama, za održivost sistema bilo bi potrebno najmanje 200.000 dodatno zaposlenih. Zbog tog nepovoljnog odnosa, dio penzija se isplaćuje iz budžeta, a visina penzija ostaje niska.
Situaciju dodatno pogoršava odlazak radne snage iz zemlje. Sve više ljudi traži posao u inostranstvu, a istovremeno društvo stari. Takvi izazovi nisu strani ni mnogim drugim evropskim zemljama, koje pokušavaju ublažiti posljedice uvozom radne snage i postepenim povećanjem starosne granice za odlazak u penziju.
Kada se stiče pravo na penziju?
U Bosni i Hercegovini, muškarci u oba entiteta pravo na starosnu penziju stiču sa navršenih 65 godina. Žene u Federaciji BiH mogu se penzionisati već sa 59 godina, dok u Republici Srpskoj ista dobna granica važi za žene. Ministar rada i socijalne politike FBiH, Adnan Delić, ranije je izjavio da u ovom trenutku nije planirano povećanje starosne granice za penzionisanje u BiH.
Međutim, trendovi u Evropi su drugačiji. Danska je otišla najdalje – povećala je granicu sa 67 na 70 godina za sve rođene nakon 31. decembra 1970. U Francuskoj se trenutno u penziju ide sa 62 godine, ali ta će granica do 2030. biti pomjerena na 64. Slovenija, s druge strane, već ima jednak prag za oba spola.
Novi modeli?
Kako se životni vijek produžava, produžava se i prosječan broj godina koje čovjek provede u penziji. To za države znači i veće izdatke, zbog čega se razmatraju novi modeli i dodatni oblici osiguranja. Sve češće se savjetuje ulaganje u privatne fondove i dobrovoljna penziona osiguranja, jer se na osnovnu penziju sve manje može računati kao na dovoljan izvor prihoda.
U Njemačkoj, gdje prosječna penzija iznosi oko 1.400 eura, na kraju 2022. više od milion penzionera i dalje je radilo. Iako bi se očekivalo da su finansije glavni motiv, istraživanja pokazuju da je većina navela želju za društvenim kontaktima i osjećaj svrhe kao glavne razloge za nastavak rada.
U realnosti BiH, gdje su penzije znatno niže i gdje sistem sve teže podnosi pritisak, penzionisanje ostaje osjetljivo pitanje koje zahtijeva ozbiljne promjene, ali i lične pripreme svakog pojedinca za godine koje dolaze.