Navikao se on nekako na biro, na činjenicu da nema posla, na preživljavanje, na korupciju, kriminal i ostale pošasti bh. društva. Njega zadnjih dana nekako najviše brine Sutorina, brine ko će naslijediti Safeta Sušića, hoće li HDZ popustiti, i hoće li Dodik konačno u opoziciju. Ne valja mu Bakir, a ni Željko nije nešto.
Nema on nikakvo rješenje ili prijedlog, ali, uglavnom, niko mu ne valja. Zanima ga i kakva je situacija u Siriji i Iraku, je li ISIL poražen, koliki je snijeg u SAD-u, ima li ruske vojske na granici sa Ukrajinom, je li Šešelj izvalio neku novu glupost, a često ga kopka i zabrine kad se Kim Jong-un dugo ne pojavi u javnosti. Imao bi on štošta prigovoriti svjetskim liderima i kada su u pitanju klimatske promjene.
Tog jutra, on, Jasmin M., izašao je da kupi cigarate. Prošao je pored gomile flaša i papira nabacanih pored ulaza, a polomljenu klupu ispred zgrade nije ni primijetio. Vlastiti prag ga nije zanimao, baš kao i mnoge u ovoj zemlji.
– Pozdrav, komšo. Vidim, sinoć napadaš Sušića, pišeš na Facebooku protiv njega, kaže mu Sule, dok sjedi na klupi i puši cigaru.
– Nervira me frajer, ba. Ukop'o nas je. Nema čovjek veze sa fudbalom, odgovara Jasmin M.
– Nemoj tako, Jasko. Prošle godine si nosio majicu s Papetovom slikom. Bio ti je k'o Tito. Potukao bi se za njega, podsjeća ga i pomalo provocira Sule.
– Ma de ba, drugo je to. Nemoj ga braniti, živ bio.
– Ne branim ja njega, branim zdrav razum. Treba biti realan.
Jasku je realnost da se nećemo kvalifikovati na Evropsko prvenstvo, a kao glavnog krivca vidi Sušića, državnog neprijatelja br. 1. Potom je otišao da kupi cigare. Sule je ostao na klupi i razmišljao zašto je njegov komšija Jasko tako površan. Jedva je čekao da se vrati i da mu kaže sve što misli.
– Da smo svi mi u svojim profesijama napravili uspjehe kakve je napravio Safet Sušić u svojoj karijeri, ovo bi zaista bila jedna sretna zemlja, smišljao je Sule svoje rečenice. Valja podsjetiti i da je Sušić sa zmajevima napravio čudo odlaskom u Brazil, jer je BiH zemlja u kojoj se i u utakmice šeste kantonalne lige miješa politika, premlaćuju sudije, za sport izdavaja sadaka, a huliganstvo je svakodnevnica. Mislio je Sule i o tome kako svi za loše rezultate krive Papeta, a ne mogu da se pomire sa činjenicom da naša ekipa ima možda tri fudbalera svjetske klase. Jedan je na golu, drugi u napadu, a treći u veznom redu.
“I Pape je griješio. I neka je smijenjen. Trebao se sam povući i otići kao gospodin. Ali, kakvi smo mi prema njemu? Zašto ga vrijeđamo? Zašto se iživljavaju nad njim? Pa taj čovjek nam je donio najveću radost poslije kraja rata”, mislio je Sule. Kada gutamo laži političara godinama, nastavio je on smišljati monolog za Jasmina M., i kada nas varaju i uništavaju ovu zemlju, a mi im opraštamo, pa valjda možemo i Papetu greške oprostiti. “Ne, neću tako. Jednostavno ću ga pitati: komšo, de mi reci, ko je najbolji fudbaler i najbolji selektor BiH svih vremena? Tako ću. Satjerat ću ga u ćošak ovim pitanjem. I pitat ću ko je najbolji igrač francuskog giganta PSG-a svih vremena?”, smišljao je Sule. Ali se i dvoumio. Možda ne bi treba postavljati pitanja, jer, ovdje se radi o mentalitetu ljudi, koji stoljećima svoje velikane prvo zakuju u zvijezde, a potom ih zgaze i popljuju. Ovdje se uspjeh teško prašta, a neuspjeh još teže. “Ma, reći ću: jedva čekam da dobijemo novog selektora, a da Sušić nađe novi posao. Da vidim zaista kolika je igračka snaga naše reprezentacije, a koliki su trenersko-selektorski dometi Papeta”, premišljao je Sule.
Jasmin M. se vraćao. Približavao se Suletu. No, ovaj je u posljednji čas odlučio promijeniti temu.
– Komšo, je li još braniš Papeta? Još o njemu misliš, provocirao je Jasko.
– Za mene će on uvijek biti gospodin i sportsko bogatstvo ove zemlje. Nego, kontam, da vidimo ovu klupu da popravimo i da riješimo problem oko ovog smeća, odgovorio mu je Sule.
– Pa, treba to vidjeti, izgovorio je poznatu rečenicu Jasko i brzo ušao u zgradu.
Piše: Samir Karić, Oslobođenje (24.11.2014.)