Od 13 općina Tuzlanskog kantona, samo sedam ima profesionalnu vatrogasnu jedinicu. Od prestalih šest općina, u tri postoje dobrovoljna vatrogasna društva, dok u Sapni, Teočaku i Doboj Istoku nema niti jednog vatrogasca – piše Faktor.ba.
Tuzlanski kanton je kanton sa velikom požarnom opasnošću. Karakterišu ga velika šumska prostranstva, mnogobrojni industrijski objekti i postrojenja kao i velika gustina naseljenosti pojedinih urbanih područja, navodi se u Planu zaštite od požara TK. U pomenutom dokumentu navodi se da je “procjenom ugroženosti od požara TK, utvrđeno je da je za uspješan odgovor na opasnost od požara potrebno ukupno 314 vatrogasaca”.
Šačica profesionalaca
Profesionalni vatrogasci djeluju u Tuzli, Živinicama, Kalesiji, Lukavcu, Srebreniku, Banovićima i Gračanici.
– Profesionalne vatrogasne jedinice na području TK broje od 10 do 12 pripadnika sa izuzetkom Tuzle – kaže za Faktor direktor Kantonalne uprave civilne zaštite TK Zdenko Tadić.
Kako saznajemo od komandira Asmira Buljubašića tuzlanska vatrogasna brigada broji 66 profesionalnih vatrogasaca. Kada tome pridodamo još oko 70 vatrogasaca iz ostalih šest općina, dolazimo do brojke nešto veće od 130 profesionalaca za gašenje požara.
U Čeliću, Gradačcu i Kladnju djeluju dobrovoljna vatrogasna društva, sve ukupno dvadesetak vatrogasaca. Tu treba pridodati dobrovoljnu jedinicu u Gornjoj Tuzli, kao i osam jedinica koje pripadaju pravnim licima, odnosno vatrogasne jedinice lukavačkog GIKIL-a, RMU “Đurđevik” i jedinice “Šuma TK”.
Kada se sve sabere, profesionalci i dobrovoljci, dolazimo do podatka da je za gašenje vatre u TK osposobljeno oko 200 ljudi. Minimum potreba je 314 i to, očito, predstavlja problem.
– U odnosu na ostale kolege u kantonu mi smo dobro opremljeni, ali smo u suštini loše opremljeni. Mislim da to dovoljno govori o tome s čim raspolažemo – kaže komandir Profesionalne vatrogasne jedinice Tuzla Asmir Buljubašić.
Problem u organizaciji
On ističe da u cijeloj Federaciji BiH ima 800 profesionalnih vatrogasaca te da postoji problem kada je u pitanju koordinacija i djelovanje kod većih požara.
– Uzmimo samo hipotetičku situaciju da izbije požar na Konjuhu kod Banovića. Ja ne mogu izaći iz Tuzle. Moram čekati da se sastane Općinski štab civilne zaštite u Tuzli i da dobijem naredbu. Kad će se oni sastati i na čiju inicijativu? Dok sve to prođe može izgorjeti pola Konjuha – slikovito je opisao situaciju Asmir Buljubašić.
Zdenko Tadić, pak, ističe da se po Zakonu o zaštiti i spašavanju FBiH sva pravna lica i građani koji obavljaju samostalnu djelatnost kao državni organi svih nivoa dužni plaćati posebnu naknadu za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća u iznosu od 0,5 posto od neto plaće.
– Taj novac najčešće stoji na računima, dok se ne desi nesreća. Zakonski nije riješeno da se može koristiti za nabavku opreme vatrogasaca, koja je generalno loša i dotrajala. To je samo jedan apsurd u lancu zaštite od požara – pojašnjava Tadić.
Dodajmo kao još jedan od apsurda situaciju u Kladnju, koji nema profesionalnu vatrogasnu jedinicu, a ima 25.500 hektara šumske površine, od toga više od 10 hiljada hektara pod četinarima. Po Planu zaštite od požara TK, Kladnju u pomoć dolaze vatrogasna jedinica iz Banovića, kojoj za dolazak treba minimalno sat vremena.
Veliki požari trenutno haraju južom Evropom. Tuzlanski kanton nije izložen takvoj vrsti rizika, ali ne bi bilo dobro da nesreće mijenjaju trenutni sistem pun rupa i propusta.
(TI/ Faktor.ba./ J.Bojić)